Hafiz Sulejman Bugari odgovarao je na pitanja za N1 koliko je važan moral i odgoj, ko smo “Mi”, zašto je važno da govorimo o smrti, kako da sačuvamo razum, kolika je snaga “riječi” i koliko je opasan ego.
Uvijek ste nasmijani? Nekad je taj osmijeh nekom teško gledati?
Postoje razni osmjesi. Imaju oni službeni. Imaju fotografski. A ima i osmjeh koji oslobađa. Da bi se čovjek nasmijao treba da razumije najljepši primjer koji je Gospodar poslao. To je posljednji pečat i Božiji poslanik Muhammed s.a.v.s. Kada se njegov život opisuje, kad se on opisuje, između ostalog, spominje se rečenica: “Bio je stalno nasmijan”.
Kako biti nasmijan?
I ja sam uvijek želio da znam šta je to, da li je to moguće. Kako biti nasmijan? A zbog čega ne? Na kraju krajeva, ne plaća se ništa kad se nasmiješ. A dobija se nazad. Božiji poslanik je rekao osmijeh prema bratu piše se kao dobro dijelo.
Pored završenih Islamskih nauka u Medini, diplomirali se socijalni rad na FPN-u. Koliko nam religija pomaže u socijalizaciji?
Svjedoci smo da ljudi ako se ne pridržavaju oba segmenta, pojavnog i nevidljivog, kada se ne bave i umom i srcem – onda dolazi do poremećaja ljudi. Srce je, podrazumijeva se – vjera, a um je znanje. Kada se zapostavi jedna strana, ili kada se pridržavamo samo jedne strane, onda se postaje “jednostran”. Ta jednostrana ličnost brzo zastrani.
Pitali su Alberta Einsteina kakvo je njegovo mišljenje o religiji. On je kazao: “Ako neko od vas spominje da to i to nema smisla, automatski se podrazumijeva da on zna šta ima smisla. A religija upravo govori o tome šta ima ili nema smisla”. Religija je jedna vrsta pravca. A ja to gledam kao pokušaj da se ponovo poveže sa izvorom, od kojeg se odvezalo.
Sulejman Bugari: Velika socijala, mala socijalnost
Razlog zašto sam upisao FPN jer sam želio viditi koliko smo mi socijalni ljudi. Danas je velika socijala, a mala socijalnost. Socijalni rad, briga za drugim tebe karakteriše kao čovjeka. Jer kad si sam onda si usamljen. Božiji poslanik je rekao: “Prokleti šejtan je sa pojedincem, a sa dvojicom je dalje”. Dakle, čim su dvojica tu se rađa milost. Ljubav. Razumijevanje. Zato je moderna bolest – usamljenost. Postoje ministarstva za usamljene u svijetu. To je dokaz da ne učimo bićem čovjeka da shvate koliko je bitan taj drugi.
Srećete li se sa ljudima kojima ste pomogli u borbi sa porocima?
Ja vidim kod njih i dalje borbu. Oni su se oslobodili od jednog poroka. Postoji bezbroj drugih. Vidim jednu veliku zahvalnost i kontinuiranu borbu. Vidim i da su se uvjerili da čovjek može izaći iz bilo koje vrste problema.
Ahlak kao lijepo ponašanje i moral – da li bi trebali biti osnova odgoja?
Ahlak je veoma bitna riječ. Postoji predmet u medresama koji se zove Ahlak. On je po meni osnov za razumijevanje u životu. I ahlak je vrh za uspijevanje u životu. Ako želiš da nešto ostvariš u životu, onda ti ahlak mora biti na najljepšem nivou. Koliko si moralan i obrazovan toliko ti je jak uticaj i odnos prema drugima. I onda ti je nagrada od Gospodara ovisna koliko ti je ahlak dobar.
Lijepo ponašanje je osnova
Spominje Gospodar kada govori o poslaniku: “Uistinu ti Muhammede imaš neprekidnu nagradu”. Neprekidnu platu. Sad se kod nas kasni sa platom. Znači, Allah kaže da Muhammedu s.a.v.s. pripada neprekidna nagrada. Koji je razlog? Odmah sljedeći ajet u Kur'anu pojašnjava: “Zato što si ti najljepšeg ahlaka”. Najljepšeg ponašanja.
Dakle, ahlak je osnova. Arapska riječ ahlak je nastala od riječi “stvoriti”. I od riječi “karakter”. Kakve veze ima ahlak sa stvaranjem? Moramo biti svjesni da naša rečenica, naša misao, riječ koju izgovorimo – njome Gospodar stvara, ovisno šta si ti htio postići. Pozitivno ili negativno. Onda se stvara pozitivna ili negativna energija. Ahlak ti je onakav kako misliš, govoriš, kako komentarišeš.
Kolika je snaga izgovoren riječi?
Riječ ubija ili oživljava. Otrovna je, ili je lijek. Božiji poslanik nije džaba govori da trebamo voditi računa o riječi. On se uhvatio za jezik i rekao: “Čuvajte se ovoga”. Kazao je da ništa neće voditi ljude u provaliju kao jezik. Dakle, pazi šta govoriš, pazi šta misliš.
Sulejman Bugari: Dvije rijeke u nama
Mi nemamo izgrađen stav kako da se odnosimo prema misli koje nam se serviraju. Obzirom da mi nismo vlasnici niti misli nit riječi. Nego je to dar od Gospodara, a dopustio je prokletom (šejtan ili đavo) da i on servira svoje misli. Krzo nas teku dvije rijeke misli, pozitivne ili negativne. Onaj koji ih razdvaja – on razmišlja. Oni koji ne razdvajaju, onda svašta im izlazi na usta.
Jedna riječ može prouzrokovati da neko ne spava godinama. I šta rade psiholozi, čupaju tu riječ, da je otkriju iz arhive. I onda vade tu riječi da vide šta je njega poremetilo da zapadne u to stanje. Nije džaba u Bosni izreka: “Ispeci pa reci”. Riječ je život, proces, projekat. Mi ne razumijemo Božiju riječ i zato ne znamo o čemu je riječ u životu.
Izvor: N1
