Film “Toma” o životu legende narodne muzike Tomi Zdravkoviću, u kojem je njegov lik oživio glumac Milan Marić, puni kino dvorane širom regiona, a do sada ga je pogledalo više od 100.000 ljudi.
Publika je kroz slikovit i emotivan prikaz života Zdravkovića saznala neke do sada nepoznate detalje o njemu koji gledaoce ne ostavljaju ravnodušnim.
Scenarij za film su napisali Nikola Pejaković i Dragan Bjelogrlić, koji je zajedno sa Željkom Joksimovićem producent. Režiju potpisuje Zoran Lisinac.
Uz Marića, glavna uloga je pripala Tamari Dragičević koja je utjelovila Silvanu Armenulić. U ostalim ulogama se pojavljuju Petar Benčina, Andrija Kuzmanović, Mirjana Karanović, Slobodan Boda Ninković, Marko Janketić, Ivan Zekić i drugi.
Film prati Tomin život od početaka njegove karijere i trenutka kada je upoznao Silvanu, što će biti prekretnica u njegovom životu u svakom smislu. Kraljica sevdalinke je na prvu osvojila srce mladića iz Pečenjavaca, ali mu je i otvorila put ka prvim nastupima i kasnije snimanju prvih ploča.
Gledaoci prate uspon legendarnog pjevača ka profesionalnom uspjehu, dok istovremeno ponire u tugu tragičnih i nesretnih ljubavi. Film također oživljava zlatno doba narodne muzike i niz njegovih glavnih aktera.
Mujo Pijuk
Veći dio života bio je neprikosnoveni kralj kafana, boem, pjevač… Kolege koje su imale priliku da se druže s Tomom i s njim provedu barem jedan dan, o njemu će samo kratko reći: “On je, znate, bio najbolji.”
Od škole je imao samo osnovnu i kurs za traktoristu, a čitavo bogatstvo potrošio je po kafanama i kockarnicama s društvom, da bi iza njega ostao samo jednosoban stan na Petlovom Brdu u Beogradu. Preminuo je u 53. godini, 30. septembra 1991. godine u Beogradu.
Poznata je i posebna veza Tome sa Sarajevom i kultnim restoranom “Osmice”. Koliko je volio ovaj restoran i koliko mu je značilo vrijeme provedeno u njemu, potvrđuje činjenica da mu je posvetio i kompoziciju “Osmice” ili “Pismo starom jaranu”, s kojom je učestvovao na Vogošćanskom festivalu 1988. godine.
– Naš svijet često misli da je pjevanje u kafani nešto ružno, da tamo ljudi jedni druge udaraju flašama u glavu. A ljudi u kafanu dolaze zbog pjevača i pjesme.
Zato je meni bila čast da iz Leskovca odem u Sarajevo i tamo pjevam u hotelu “Evropa”. Tada je bilo pjevača, a radio, televizija i štampa nisu se mnogo “bavili” narodnjacima.
Ljudski je bilo sanjati o slavi. Sjećam se, pjevao sam s Džimijem Stanićem i Ivicom Šerfezi početkom šezdesetih. Mene djeca okupirala i traže autogram. I odmah puče priča: “Ima neki ludi pjevač koji daje autograme”. Počeli ljudi dolaziti i tražiti autogram.
Sarajevski mangupi tek kasnije su mi rekli da sam ustvari predmet šale. E zbog toga i zbog takvih ljudi ja volim Sarajevo – pričao je svojevremeno Toma.
Društvo u ovom kultnom restoranu na Trebeviću najčešće su mu pravili Kemal Monteno, Rade Šerbedžija, Halid Bešlić i Nazif Gljiva. Upravo je Toma u “Osmicama” imao svoj posljednji nastup u Sarajevu.
– Svaka fešta s Tomom bila je posebna. Upoznao sam mnogo ljudi koji vole kafanu, ali on je bio i ostao posljednji boem. Znali smo u “Osmicama” provesti po nekoliko dana.
Slučajno navratim ponovo na jedno piće poslije sedam dana, a konobar mi kaže da Zdravković nikako nije išao kući – kazao je Halid Bešlić te dodao da su se pored “Osmica” često družili u restoranu “Stadion” na Koševu.
Svojih druženja sa legendarnim Tomom prisjetio se i poznati sarajevski konobar Mustafa Mujo Pijuk.
– Toma je bio najveći boem ovih prostora svih vremena. Slobodno mogu reći da mi je bio kao brat. Često je znao kod mene i prespavati.
Dane, sedmice i mjesece proveo je pjevajući u njegovim “Osmicama” i restoranu “Stadion” na Koševu. Nakon što završi pjevanje, redom smo zatvarali ostale kafane – kazao je ranije za Faktor Pijuk.
