Sve je više poslodavaca koji ne obavezuju radnike da osam sati provode u prostorijama kompanije što je nekada vrlo monotono.
Poslodavci, ali i radnici shvatili su da mnoge poslove mogu raditi od kuće, a da na tome profitiraju i radnici, koji ne gube vrijeme u putu do posla i nazad, ali i poslodavci kojima se smanjuju troškovi rada.
Ovakav način poslovanja omogućava svima koji mogu raditi online da budu digitalni nomadi, odnosno osobe koje svoj posao mogu nositi sa sobom na duži vremenski period – piše BUKA.
“Sve obavljam online i to mnogo efikasnije”
Hanka Gojačić koja se bavi menadžmentom i konslatingom za izgradnju i upravljanje ultra luksuznim nekretninama u Njujorku prije pandemije je svakodnevno išla na posao.
Tokom lockdawna uslovi su se promijenili i sada može raditi online većinu dana u godini. Dok nekima posao od kuće nije najbolje rješenje, za našu sagovornicu je to stimulacija.
“Sve obavljam online i to mnogo efikasnije. Naravno imam tim koji je fizički prisutan na svakom projektu i zajedno uz moju koordinaciju realiziramo projekte od početka do kraja. Tokom pandemije online sastanci i digitalizacija su unaprijeđeni.
Uštedjeli smo vrijeme uloženo da odemo na sastanke na kojima smo morali biti fizički i to pruža više vremena u radnom danu da se fokusiramo na druge aspekte uspješnog poslovanja, a i ujedno smanjenju nepotrebnih troškova koji spadaju u odlazak na te sastanke”, kaže Gojačić za BUKU.
“Radno vrijeme počinje u 15h i traje do 23h”
Promjena radne kulture njoj je pomogla i da svoj posao izmjesti bilo gdje u svijetu. Tako je odlučila da bude digitalni nomad i to u Bosni i Hercegovini, u Kladnju. Zbog vremenske razlike kaže da sada dnevno ima dva dana. Dan u BiH i dan u SAD-u.
“Radno vrijeme počinje u 15h i traje do 23h. Obavezni smo praviti pauze svaka dva sata po 10 minuta da bi bili produktivniji. Pauzu iskoristim da prošetam u prirodi, a tokom duže pauze odigram pola sata tenisa od zid kuće gdje živim”, kaže sagovornica.
U Kladnju je prvobitno planirala biti tri mjeseca, ali odlučila je da boravak produži za još 30 dana što njenom poslodavcu nije problem. Ipak, moraće uskoro otići do ureda u Njujorku kako bi fizički obišla i ocijenila napredak na projektima, te se povezala sa kolektivom.
“Rad nosim sa sobom i razvijam se profesionalno dok se bogatim kulturno-istorijski i duševno”, dodaje Gojačić koja se za Kladanj odlučila zbog, kako nam kaže, čistog vazduha, organske hrane, ali i netaknute prirode.
“Trenutno imam život uz rijeku čak i tokom radnog vremena. I sve to skoro besplatno što je za ne povjerovati”, oduševljeno govori sagovornica.
Ostatak teksta pročitajte na portalu BUKA.
