“Danas mi ljudi na ulici, u dućanu, poznati i nepoznati govore da su bili protiv mene upravo zbog toga što sam žena. To mi zapravo mnoge žene kažu, a onda naglase da su uvidjeli grešku i da sam bila najbolja premijerka. Ponosna sam što sam uspjela mijenjati percepciju da premijer ne može biti žena”
Ove godine navršava se 11 godina od kada je Jadranka Kosor, tadašnja premijerka Hrvatske, jedno od najvećih imena savremene hrvatske politike i jedna je od rijetkih žena koja je dospjela na sam politički vrh, u Bruxellesu potpisala ugovor za pristup Hrvatske Evropskoj uniji.
Vlada na čelu s Kosor uspješno je završila pregovore za pristup EU, a u hrvatskoj historiji ostala je zapamćena kao ona čijom su zaslugom deblokirani i pregovori o pograničnom sporu sa Slovenijom, te je sa Borutom Pahorom riješila granični spor.
Upravo ova dva događaja i Jadranka Kosor ističe kao nešto na šta je najponosnija u svojoj političkoj karijeri. Upravo ova dva događaja i Kosor ističe kao nešto na šta je najponosnija u svojoj političkoj karijeri.
Za projekat Oslobođenje grupacije “Ja sam žena” govorila je o životnim i profesionalnim usponima ali i padovima, a njena nadahnjujuća životna priča dokaz je da se u životu nikada ne treba prestati boriti, te da je moguće ostvariti snove bez obzira na početak posut trnjem umjesto ružama.
-Još u proljeće 2011. godine su u Bruxellesu, Hrvatskoj, ali i šire govorili da Hrvatska neće završiti pregovore i da nikada neće postati članica EU. Čak mi je u aprilu 2011. godine Jose Manuel Barosso (tadašnji predsjednik Evropske komisije, op. a.) tokom posjete Hrvatskoj rekao: – Nemojte, predsjednice, više spominjati ulazak Hrvatske u EU jer nećete ostvariti taj cilj. Unatoč svemu tome ja sam taj cilj ostvarila.
Tako da sam najponosnija na trenutak kada su me pozvali u Bruxelles i kada su Europska komisija i Europsko vijeće obznanili da je moja Vlada uspješno završila pregovore za ulazak Hrvatske u EU. Poseban momenat je i onaj u kojem sam potpisivala pristupni ugovor, odnosno kada je Hrvatska de facto postala članica Europske unije, 9. prosinca 2011. godine.
Iako su njen mandat obilježili historijski uspjesi, Kosor kaže da joj je taj mandat donio i mnogo loših stvari sa kojima se morala uhvatiti ukoštac. Svaki dan je bio izazov koji je nosio teške momente sa sobom, o tim momentima Kosor ne želi više govoriti, ali ih se sjeća.
-Nikada nisam gledala na sebe kao na ženu u politici, već isključivo kao na političara koji se toliko godina bavi svojim poslom, ima svoj cilj, zna šta hoće i zna kako doći do tog cilja. Ne pravim razliku između muškaraca i žena u politici, nego političare dijelim na pametne, sposobne, čestite, ustrajne i one koji to nisu; nepoštene, lijene, neobrazovane.
Ako treba birati između muškarca sa svim tim pozitivnim odlikama i žene sa negativnim odlikama, izabrat ću muškarca i obrnuto. Cijeli život se zauzimam samo za jednake mogućnosti muškaraca i žena. Ja nisam imala jednake mogućnosti, mene su od prvog trenutka podcjenjivali, pa čak i moje kolege u stranci, oni su to činili potajno, ali su činili.
Također, veliki dio hrvatske javnosti, tadašnja opozicija, Milanović i mnogi drugi nastojali su minimizirati moje sposobnosti. Kada sam došla na čelo Vlade i najprije pokušavala deblokirati pregovore sa Slovenijom, svi su odmah govorili da nemam pojma o vanjskoj politici i da neću uspjeti. Međutim, ja sam jedna specifična kombinacija, po ocu Dalmatinka, a po maminoj strani najviše sam njemačke krvi, tako da je to kombinacija onoga što mi zovemo dišpet, dakle inat i navika da se mnogo radi je prevagnula.
Nijednog trenutka nisam posumnjala da ću se uspješno boriti protiv korupcije i uspješno zatvoriti sva poglavlja i završiti pregovore, ali da je bilo mnogo poniženja, bilo je, prisjeća se Jadranka.
Teških trenutaka u političkom životu Jadranka se dotakla i u svojoj prvoj knjizi. U svijetu politike, koji je još uvijek dominantno muški, bila je izložena ponižavanju, analiziranju “od glave do pete”, targetiranju i etiketiranju, ali uprkos tome nikada nije dozvolila da joj etikete i prišiju.
-Mnogi nisu željeli da uspijem, pa su me ponižavali kao ženu zbog mojih haljina, kostima, cipela, broševa, naušnica, torbi jer zapravo o tome kako radim nisu imali šta za prigovoriti. Još jedna otežavajuća okolnost u tom propitivanju mene kao žene premijerke bila je i činjenica da sam bila razvedena žena i da sam bila sama. Time su me ogoljivali i stavljali kao neku vrstu moguće lovine. Mi smo još uvijek debelo patrijarhalno društvo i žena koja nema mušku zaštitu se tretira kao bičem.
Dugo vremena sam u politici, međutim, kada se osvrnem na svoj premijerski mandat, najteži posao je bio biti predsjednica Vlade. Bilo je mnogo teških trenutaka, gotovo svaki dan ih je bilo bezbroj i ja ih se zapravo više ne želim sjećati, odnosno sjećam ih se, ali ne želim više o tome govoriti. To je prošlo svršeno vrijeme i mislim da trebam govoriti samo o pozitivnim stvarima, a to su uspješni pregovori i ulazak Hrvatske u Europsku uniju i moj potpis na pristupnom ugovoru nitko ne može izbrisati.
Voljela bih da se to ne zaboravi jer Hrvatska ima tendenciju da se takve stvari zaboravljaju, naročito u mojoj bivšoj stranci. Na kraju krajeva, zahvaljujući tom mom potpisu napravljen je i Pelješki most. Nikada mi ne bi dobili 357 milijuna eura bespovratnih sredstava iz EU da nema tog potpisa, tako da sam ja na kraju dana vrlo, vrlo ponosna.
Govoreći o zastupljenost žena u politici na Balkanu, Jadranka Kosor se osvrnula i u kontekstu predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini, ističe da bi u Predsjedništvu BiH voljela vidjeti tri žene.
-Zastupljenost žena u politici je jako mala, osim možda sada u Sloveniji gdje će vjerojatno nakon spajanja nove koalicije biti više žena. Žene se pojavljuju, međutim, više kao vrsta tog nekog ukrasa. Kada muškarci odluče tako, onda ih bude malo više. Uglavnom samo sjede, i samo ponekad nešto i kažu. U Hrvatskoj opoziciji ima žena političarki i zastupnica koje su se etablirale ali nedovoljno, među vladajućima nema nijedne koja bi se istakla bilo čime u bilo kojem području.
U BiH je aktualno pitanje kandidata za ovogodišnje izbore, osim ako mi je promaklo, ne vidim da ove velike stranke, bez obzira da li su sa nacionalnim predznakom ili ne, imaju ženske kandidate za visoke funkcije. Evo i za članove Predsjedništva BiH također. Zamislite da u tu instituciju uđu tri žene, evo ja ću lobirati za to, jer trebaju se odgajati nove generacije žena koje će preuzeti štafetu. Ja sam kao premijerka imala mnogo žena u svom okruženju i svjesno sam ih birala.
Moja šefica kabineta je bila žena, moja ministrica financija je bila žena. Tako da su to bile važne poruke. Također, ne odgaja se ni nova generacija muškaraca političara koji bi imali promijenjenu svijest o položaju žena u politici.
BORBA SA DISKRIMINACIJOM
Na njen život mnogo je uticalo i odrastanje, odnos s ocem, traumatična iskustva s očuhom i diskriminacija sa kojom se susretala od malih nogu. Odrasla je preko noći, a bila je tek sedmogodišnja djevojčica kojoj su se vratila pisma koja je pisala ocu koji ih je napustio.
-U prvom razredu osnovne škole naučila sam šta je diskriminacija jer sam bila jedino dijete bez oca, djeca su me ponižavala i tukla. Međutim, shvatila sam da će to jedino prestati onda kada se ja počnem boriti za sebe jer se nitko drugi neće zauzeti.
Moja mama u to vrijeme nije živjela sa mnom, ja sam bila sa bakom, ali ja sam se počela boriti. Taj nedostatak oca koji je ostavio jednu strašnu prazninu u meni do današnjeg dana me je silio da budem bolja. Nastojala sam kao dijete i kao gimnazijalka dokazivati da sam jednako dobra kao i ona djeca koja imaju podršku obitelji, a onda se pokazalo da sam bolja i od njih u mnogim segmentima.
Dobijala sam posvuda prve nagrade na brojnim natječajima, tako da sam rano shvatila da mogu sve što hoću. Rano sam se naučila boriti protiv diskriminacije, protiv seksualnog nasilja i svih nedaća. Nastojala sam sva ta svoja negativna iskustva kao zastupnica ugrađivati u zakone, kao ministrica kroz različite projekte borbe protiv nasilja nad ženama i tim dijelom svog rada sam zaista zadovoljna.
Uprkos svemu što je doživjela i preživjela, ništa je nije promijenilo kao ženu, kaže da je ista kakva je i rođena. Nasuprot tome mnogo je onoga što je Jadranka Kosor kao žena promijenila i na šta je ostavila dubok trag.
-Jednog trenutka sam mislila u svojoj borbi protiv korupcije da uspješno počinjem mijenjati Hrvatsku baš kao žena, ali nakon mog odlaska, pogotovo nakon ulaska Hrvatske u EU, vidim da smo jako popustili i išli unatrag, ali svakako mislim da sam u krugu ljudi sa kojima sam surađivala uspjela ipak u jednom dijelu Hrvatske javnosti promijeniti percepciju o ženama, u smislu da neki poslovi nisu za žene.
Danas mi ljudi na ulici, u dućanu, poznati i nepoznati govore da su bili protiv mene upravo zbog toga što sam žena. To mi zapravo mnoge žene kažu, a onda naglase da su uvidjeli grešku i da sam bila najbolja premijerka. Ponosna sam što sam uspjela mijenjati percepciju da premijer ne može biti žena.
