Imenovanje Christiana Schmidta važna je poruka Rusiji da Zapad ne odustaje od Bosne i Hercegovine”, rekao je Vedran Džihić, saradnik na austrijskom Institutu za internacionalnu politiku i predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču. Dodao je kako može da zamisli da OHR ponovo upotrijebi bonske ovlasti zbog političke situacije koja je nestabilna u našoj zemlji.
Džihić je za N1 kazao da se BiH već neko vrijeme nalazi u geopolitičkoj borbi, kao i geopolitičke propagande koja se vodi oko političke situacije u Bosni i Hercegovini, tako i da izjava Ruske ambasada, prema mišljenju Džihića, mora biti čitana kao propagandni čin.
“Svaka strana pokušava da uhvati drugu na ‘pogrešnoj nozi’, da smanji politički legitimitet Schmidta i jasno se pozicionira kao ambasada koja je na strani RS. Tako da je to politička poruka ka Zapadu, a u isto vrijeme i politička poruka podrške određenim strukturama u BiH“, komentarisao je Džihić.
Rekao je i da je Valentin Inzko oduvijek bio veliki prijatelj BiH, neko ko intimno poznaje BiH i da mu je ponekad bosanski jezik bio bliži nego austrijski formalni duktus.
“Inzko je prije svega najduže ostao u BiH, a najmanje uradio u 12 godina. Djelimično to jeste do njega, ali ne samo do njega njega, već zbog toga što je došlo do velikog pomjeranja geopolitičke konstalacije. Za razliku od Petricha kad je postajao konsenzus o tome kako zemlja treba da napreduje, toga je nestalo tokom 12 godina Inzka. Nije mogao da izlobira drugačiji kurs OHR-a a to je bila faza kada je paradigma od Dejtona ka Briselu na neki način doživjela i djelimični krah. OHR je ostao zaglavljen između zatvaranja, pospanosti i neangažmana“, komentarisao je za N1.
“Imenovanje Schmidta važna poruka Rusiji”
Rekao je i da je sada momenat kad se svi geopolitički igrači pokušavaju jasno pozicionirati za sljedeću fazu političke borbe, ne samo oko BiH, nego i šire u regiji.
“To je centralno pitanje Srbije i Kosova, regionalnih odnosa i tako dalje i vidimo da Rusija ima agresivnu poziciju. Zadnji događaji oko Bjelorusije pokazuju da Putin ne odustaje od svoje politike. Imamo i oštru kritiku u isto vrijeme predsjednika Bidena prema Rusiji, tako da je to opipavanje snaga. No, za Zapad, za Ameriku, za Brisel, Berlin je iz te perspektive imenovanje Schmidta važna poruka Rusiji, da Zapad ne odustaje od BiH, od Zapadnog Balkana. Ali ovo pozicioniranje je signal prema Rusiji da dolazi neko novo doba gdje ćemo morati oštrije da razgovaramo i neke stvari stavimo na sto. Važno je i šta će Putin i Biden da razgovaraju tokom njihovog susreta u Ženevi 16. juna. Vjerujem da će na sastanku i pitanje Zapadnog Balkana doći na dnevni red i da vidimo šta to znači za imenovanje Schmidta i moguću konfrotaciju u Vijeću sigurnosti“, istakao je Džihić u emisiji Newsroom.
Džihić: Zašto je potreban OHR
Komentarisao je i retoriku iz Republike Srpske te je rekao: “Retorika iz RS od Cvijanović i Dodika i drugih struktura bliskih SNSD-u potvrđuju da je OHR, i jak visoki predstavnik, potreban jer je ovo direktni napad na integritet internacionalne zajednice i Zapada u BiH”.
“Pravljenje alijanse sa Rusijom po pitanju političkog uređenja BiH u budućnosti i mislim da Njemačka, Brisel, Pariz, a i Washington jasno prepoznaju da je ovo situacija koja se mora riješiti. Na kraju, kod Dodika i struktura SNSD-a je ovo na neki način pokušaj da se provocira i stvara neka vrsta vještačkog konflikta da bi se moglo mobilizirati biračko tijelo pred izbore 2022. i tu vidim neku vrstu nervoze kod Dodika, jer očigledno da se nešto mijenja pred izbore i da vlast u RS bude i ugrožena“, istakao je.
Upotreba bonskih ovlasti
Na pitanje treba li Bosni i Hercegovini OHR odgovorio je potvrdno.
“U ovom momentu BiH kao zadnje sredstvo zaštite ustavnog poretka još uvijek treba OHR. Mislim da je postojao momenat prije 10, 15 godina kada se moglo o tome razmišljati. Potrebne su i sigurnosne trupe u BiH, jer je politička situacija nestabilna. Imamo taj diskurs provokacije koji se podržava djelimično iz Srbije i Hrvatske i mogu da zamislim da OHR ponovo upotrijebi bonske ovlasti“, potcrtao je.
Poručio je i da nije isključeno da će Amerikanci i Evropljani htjeti da “pokažu zube” i da jasno kažu da ova regija ipak pripada euroatlanskoj zoni a ne nekoj “pankineskoj ili panruskoj”, kako je naveo za N1.
