Erol Avdović, novinar i analitičar govorio je o političkoj situaciju u Bosni i Hercegovini.
– Nema sumnje da je gospodin Dodik iz statusa miljenika Zapada – kada su ga u Vašingtonu 1996. proglasili „daškom svježeg vjetra“ u međuvremenu postao, nominalno noćna mora Amerike.
Žalosno je što s takvim političarem SAD, nažalost još na neki način politički trguju i još su uvijek spremni na ustupke prema njemu iako je pod političkim sankcijama, kako to uostalom upozoravaju i neki američki i evropski analitičari (Kurt Bassauner, Tobi Vogel i Bodo Weber).
To je naprosto tako i to sigurno nije odbrana već zloupotreba Daytona. Uostalom, činjenica je, da Dodik zvecka čak i oružjem, ali veoma uspješno, bukvalno iz institucija razvaljuje Bosnu i Hercegovinu, jer mu stranci stalno – nešto dodatno popuste.
Dodik se enormno obogatio
Dodiku se popustilo i oko sudstva, pa je politika zavladala s pravosuđem u oba bh. entiteta, po principu, kad mogu “oni” – možemo i “mi”?! A na neki našin popušta mu se i oko secesionističkih akcija – samo da bi on konačno postao „dobar dečko“ i da bi odustao od svojih namjera.
Gotovo da je lako pretpostaviti, da će bez dodatnih i pojedinačnih sankcija EU (jer EU je žrtva vlastitog nemogućeg konsensusa) – Dodik nastaviti da djeluje kao instrumentalizirani vazal ruske politike koja na Balkanu, i to najviše i zbunjuje: zašto Zapad već nije zaustavio napad na svoje interese u tom dijelu Evrope?
Rusija sa svoje strane, u BiH želi imati poligon, da to pojendnostavimo – kako bi u balkanskoj areni koju tradicionalno dobro poznaje nastavila ometati, pa i direktno se konfrontirati sa Zapadom. To što se Dodik u međuvremenu enormno obogatio, koristeći korumpiranu nomenklaturu borbe raznih interesa je naravno posebna priča, ali ništa manje važna u svemu ovome.
Interesantno je naime da se neki strani diplomati, američki i evropski često odmetnu u lobiste čija se, vjerovatno dobro plaćena akcija dogovara u Beogradu. Hoću reći, bez obzira koliko bi ovo stvarno mogao biti njegov “labuđi pjev” (posljednja pjesma), Dodikovu političku inteiligenciju, pa i spremnost da riskira i izlazi iz vlastite komfor zone – niko pametan još ne bi smio otpisati – rekao je Avdović za portal Face TV-a.
Osvrnuo se i na visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta za kojeg je rekao da ga je već dosta kritikovao.
– Nisam jedini, a ne i bez razloga. I ovaj visoki predstavnik osluškuje šta će mu se kazati iz Berlina. Gospodin Šmit bi, u neko doba, ako se, da tako kažem – suštinski promjene stvari u Vašingonu i, ako se za to, recimo u Bajdenovom kabinetu istinski založi Samantha Power, jer ona ima ogromni kredibilitet u američkoj diplomatiji i šire, onda će visoki predstavnik Šmit “preko noći” postati bosanski superman i pokazati crveni karton mnogim nevaljalcima u BiH.
Do tada ćemo prisustvovati ovoj političkoj drami i agoniji, u kojoj se bar do sada gospodin Šmit ne snalazi najbolje. Zapravo, više mi liči na političku relikviju i ostatak Merkelove ere. Tom dobu je nominalno došao kraju u Berlinu, ali se ta era donekle i nastavlja zbog znanih energetskih i drugih privrednih interesa Njemačke prema Rusiji. Taj se kontekst ne smije podcijeniti.
Imajući u vidu zapisanu prošlost, Vašington ne bi trebao spriječiti rušenje i smjenu Dodika, kao što ih je, za to, u svojoj memoarskoj knjizi optužio bivši visoki predstavnik Christian Schwarz Schilling, ali su ga Amerikanci navodno zaustavili u tome – kazao je Avdović.
Bonske ovlasti
Istakao je da bonske ovlasti ostaju važan alat u borbi s nosiocima negativnih trendova u procesu demokratizacije, uspostave vladavine prava i jačanju ekonomske samoodrživosti Bosne i Hercegovine, zbog čega je uostalom OHR još potreban u BiH.
– Nažalost, pokazalo se, da je to bila pogrešna projekcija i prerana odluka, da se politički proces u BiH, zbog imperativa domaćeg vlasništva na njim, treba prepustiti korumpiranim političarima. Tako je, od 2011 prestao koristiti bonske ovlasti. Da bi, upravo Valentin Inzko, iz vlastite savjesti, ali i vizije – protivno lobiranju nekih zapadnih ambasadora u BiH, ili njihovoj indiferentnosti – od Njemačke, Francuske, pa do Amerike, pred sam kraj mandata takvim dekretom uspostavio Zakon o kažnjavanju negiranja genocida.
Gospodin Inzko je zapravo, samo od riječi do riječi prepisao evropsko zakonodavstvo oko toga. Nažalost, međunarodna zajednica i vodeće zapadne zemlje već dugo pokazuju znake umora u BiH (fatigue), ako ne i lijenost, da nastavi principijelno s reformama u BiH iako je njihov glavni glasnogovornik.
Rekao bih da je svemu tome doprinio i odabir pogrešnih ljudi na važnim mjestima u BiH, od predstavnika EU, preko ambasadora u ključnim ambasadama, sve do pogrešnih – osobno preambicioznih medijatora, poput Palmerove ekipe koja ugovara “reformu” izbornog zakona. Mnogo toga se multipliciralo kroz nove pogrešne ljude. I zato, ključne reforme u BiH, poput reforme pravosuđa nisu dovršene. A i „borba protiv korupcije“ više je načelna nego sasvim efikasna, ili bar zadovoljavajuća – kazao je između ostalog Avdović.
O izmjenama Izbornog zakona kazao je, između ostalog:
– Pogrešan je bio pristup po kome se insistiralo na „konceptu“ da se Hrvatima u BiH, zapravo HDZ-u Dragana Čovića, bukvalno treba „ugoditi“?! To je ta pogrešna semantika, u koju nas je kroz izbor nesretnih riječi “uvalio” i gospodin Gabriel Escobar.
Razlog za ugađanje gospodinu Čoviću (?!) bio je zato, jer je Bošnjacima dat Inzkov zakon o kažnjavanju negiranja genocida?!
