Ambasada Ruske Federacije odbila potpisati izjavu ambasadora Upravnog odbora PIC-a.
Ambasada Ruske Federacije odbila je potpisati izjavu ambasadora Upravnog odbora PIC-a kojom se osuđuje eskalaciju tenzija koja dolazi od strane nekih političkih lidera kao odgovor na nedavnu izmjenu Krivičnog zakona, kao i korake koje je poduzela Narodna skupština RS, a koji bi narušili stabilnost i omeli efikasan rad organa vlasti.
Ambasada Ruske Federacije naknadno je uputila komentar koji prenosimo u cjelosti:
“Odbili smo da se pridružimo izjavi ambasadora Upravnog odbora Savjeta za provođenje Mirovnog sporazuma u BiH iz sljedećih razloga.
1. 27. maja o.g. Visoki predstavnik Valentin Inzko podnio je ostavku i time završio svoj mandat. On nije imao nikakva ovlaštenja za uvođenje izmjena i dopuna Krivičnog zakona.
Ako su partneri smatrali Valentina Inzka važećim Visokim predstavnikom, ispada da su nakon 27. maja u Bosni i Hercegovini postojala dva Visoka predstavnika, što je apsurdno. Druga tumačenja su jezuitska logika.
Polazimo od toga da nakon 27. maja mjesto Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ostaje prazno. Svi oni koji namjeravaju da sarađuju s državljaninom Savezne Republike Njemačke Christianom Schmidtom, koji sebe naziva Visokim predstavnikom, to čine na vlastitu odgovornost i rizik, jer on nema potreban mandat Savjeta bezbjednosti UN-a.
2. Uvijek smo se protivili upotrebi „bonskih ovlaštenja“. Čak i uz predpostavku da su ista postala temelj odluke Valentina Inzka, čak ni njihovo najšire tumačenje ne daje mu za pravo da se miješa u aktivnosti zakonodavne vlasti.
Štaviše, bezgranično tumačenje „bonskih ovlaštenja“ (tzv. „druge mjere“, dio XI, stav 2, tačka c) dovodi do toga da Valentin Inzko ima pravo uzeti kalašnjikov, otići u Banju Luku i strijeljati sve poslanike Narodne skupštine Republike Srpske. I prema njegovom tumačenju „bonskih ovlaštenja“, on će biti u pravu! Treba li Bosni i Hercegovini takav Visoki predstavnik?
3. Odluku Narodne skupštine donijelo je legalno izabrano demokratsko tijelo vlasti. Nema sumnje u njegovu legitimnost. Svojim voluntarizmom, Valentin Inzko postavlja pitanje – čija je demokratija jača: njegova ili Narodne skupštine? Njegova ili Gradskog vijeća Mostara? Njegova ili skupštine Zeničko-dobojskog kantona? Za nas tu nema dileme.
4. Još jednom naglašavamo da Upravni odbor ne bi trebao imati nikakve veze sa 14 uslova. Ovo je pitanje samo Bosne i Hercegovine i Evropske unije.
Ako određeni dio međunarodne zajednice u BiH želi poslati neki signal Sarajevu, oni bi to slobodno mogli – kao opcija – uraditi preko izjave specijalnog predstavnika EU u BiH, kojoj se, po želji, ambasadori Upravnog odbora mogu pridružiti u svom ličnom svojstvu.
5. Ozloglašeni program 5+2, posebno njegov dio o „pozitivnoj ocjeni“ situacije u BiH. Posljednja odluka Valentina Inzka jasno je i uvjerljivo pokazala da je upravo Ured Visokog predstavnika glavni tvorac destabilizacije u Bosni i Hercegovini, i to čini namjerno. Jer svima je bilo jasno kakva će reakcija uslijediti nakon ovog nepromišljenog koraka. Štaviše, OHR podgrijava situaciju ne samo u BiH, već i u cijeloj regiji. Postavlja se pitanje – je li moguće u takvim uslovima zamisliti da bi se neko pri zdravoj pameti odlučio da pozitivno ocijeni stanje u BiH?
6. Ogorčenost i žaljenje ostaje nakon čitanja posljednjeg pasusa izjave. Gorčina od samozadovoljstva i opijenosti snagom takozvane međunarodne zajednice. Visokog predstavnika već smo spomenuli. Ispostavlja se da naši partneri Bosnu i Hercegovinu smatraju nemarnim studentom koji ne uspjeva položiti „ispite“ i riješiti se međunarodne supervizije. Više od četvrt stoljeća, suverena država koja je zauzimala poziciju nestalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a mora „ponoviti godinu“…
Upravo iz ovih razloga Ured Visokog predstavnika smatramo kočnicom razvojnog puta Bosne i Hercegovine i insistiramo na njegovom bezuslovnom gašenju. To je taj slučaj kada su se prednosti odavno pretvorile u nepopravljive nedostatke. Stoga – mora biti zatvoren!”, saopšteno je iz Ambasade Rusije u Bosni i Hercegovini.
Podsjećamo, revizionizam, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i poricanje dobro dokumentiranih i utvrđenih činjenica o ratnim događajima, uključujući genocid, su neprihvatljivi, smatraju ambasadori PIC-a.
