Josip Pejaković, bosanskohercegovački glumac, večerašnji je gost u “Centralnom dnevniku” sa Sneadom Hadžifejzovićem.
Josip Pejaković, bosanskohercegovački glumac, večerašnji je gost u “Centralnom dnevniku”.
Gledaoci u ovom izdanju informativne emisije FACE TV imaju priliku uživati u njegovom monologu, sa odlikama melodrame – po čemu je Pejaković i poznat u bh. javnosti – a glavna je preokupacija najvječnija bosanska pjesma – sevdalinka.
Izvadio je knjiggu i “zapanjio” mnoge.
“Sevdalinka” je i naziv najnovije knjige Josipa Pejakovića, čije se izdanje pojavilo na našem tržištu početkom ovog mjeseca, a u kojoj je objedinio bogatu kolekciju sevdalinki i time doprinio historiografiji usmene bosanskohercegovačke književnosti.
“Slušaju me samo oni koji znaju pjesmu našu, pjesmu našu sevdalinku! Nije ona za deranje! Ona mora biti tiha, sa merakom i iz duše, jer je pjesma o ljubavi!”
Govoreći o okolnostima u kojima je nastala ova ljubavna pjesma poznata pod nazivom sevdalinka, mora se spomenuti da se najzaslužnijim smatra prodor istočnjačke islamske kulture na jug.
Bosanskohercegovačke gradske cjeline, nakon osmanlijskih osvajanja, “potpale” su pod utjecaj orijentalne kulture, čijom je zaslugom iznjedrena “najljubavnija” bosanskohercegovačka pjesma.
Pejaković svojom knjigom “Sevdalinka” potvrđuje kulturološki kod Bosanaca i Hercegovaca koji je utkan u ovo iznimno vrijedno literarno djelo.
“Oči gledaj, prijatelju, oči moje uplakane! One će ti same reći šta je sevdah, moj jarane! Sve prestane kada sevdalinka tiho Bosnom našom i Hercegovinom zažubori! Sevdalinka sve gradove opjevala!”
Gostujući u “Centralnom dnevniku” konstatirano je da se sevdalinka mora nastaviti njegovati u bosanskohercegovačkom društvu, a voditelj Senad Hadžifejzović je potcrtao da se Pejakovićeva knjiga promovira na svjetski način.
“Sevdalinka je svjetska nematerijalna kulturna baština, imala-nemala priznanje! Radi se o gradskoj pjesmi koja je ravnopravna sa fadom ili nekim drugim pjesmama koje su odavno zaštićene!”, kazao je Pejaković u programu FACE TV.
Govoreći o ambijentalnoj leksici u sevdalinci, Pejaković je sjajno primijetio da ona oslikava ne samo tradicionalnu nego i duhovnu razinu bosanskohercegovačkog čovjeka.
Prof. Esad Bajtal, govoreći o historijatu nastanka ove pjesme, kazao je da se ona pojavila prije pet stotina godina te je izvršio potpodjele leksičkih ambijenata u samoj sevdalinci.
Pejaković nije zaobišao ni ovaj aspekt bosanskohercegovačke pjesme, pa su tako u knjizi zabilježene: “Oj, kolika je Jahorina planina”, “U lijepom gradu Višegradu”, “S one strane Plive”…
Pored zabilješki ove usmene poezije, što sevdalinka u svojoj osnovi i jeste, Pejaković nije izostavio ni najpoznatije interpretatore sevdalinki: Himzu Polovinu, Safeta Isovića, Zaima Imamovića…
