Nakon što su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović uputili u proceduru državni zakon o imovini, predsjednik Narodne skupštine RS (NSRS) Nenad Stevandić osvrnuo se na ovaj potez, pri čemu je iznio neistinitu tvrdnju – piše analitički portal Istinomjer. Stevandić je ustvrdio da je Ustavom Republike Srpske regulisano “da imovina pripada entitetima”:
“Pa budući da je to rušenje ustavnog poretka RS, jer je Ustavom RS regulisano da imovina pripada entitetima, a i članom III Ustava BiH regulisano je da sve ono što nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine, a u nadležnosti BiH imovina nije, jer nijedan član Ustava to ne reguliše, u nadležnosti je entiteta. Smatramo da je to rušenje ustavnog poretka BiH”, izjavio je Stevandić.
Međutim, ni na jednom mjestu u Ustavu RS nije definisano da imovina pripada ovom entitetu. Riječ “imovina” spominje se u tri člana Ustava RS, ali sva tri člana tretiraju pitanje ljudskih prava i sloboda.
S tim u vezi, članom 24. propisano je da službeno lice može u određenim okolnostima ući u tuđi stan ili druge prostorije radi spašavanja ljudi i imovine. Članom 27. propisano je da je zajamčena zaštita moralnih i imovinskih prava, dok je članom 30. definisano da se sloboda okupljanja može zakonom ograničiti samo radi zaštite bezbjednosti imovine.
Pored toga, ni Dejtonskim mirovnim sporazumom, samim tim ni Ustavom BiH, nije regulisano pitanje državne imovine.
Odluke Ustavnog suda BiH
Odluka Ustavnog suda BiH U-1/11 iz jula 2012. godine demantuje tvrdnju da državna imovina pripada entitetima.
Podsjećamo, Ustavni sud BiH je, ispitujući da li je Republika Srpska imala ustavnu nadležnost da donese Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, u tački 62. prethodno obrazložio šta se podrazumijeva pod pojmom “državna imovina”.
“U odluci Suda se, između ostalog, navodi da državna imovina ima specifičan pravni koncept te iz tog razloga uživa poseban status:
Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti ‘javno dobro’. Ono, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi. Kao takvo, ‘javno dobro’ može biti izuzeto iz pravnog prometa zbog svoga značaja, jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno.”
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 62.
U nastavku odluke, Sud je naglasio da je predmet regulisanja u tom predmetu bila “nepokretna imovina koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije” i “nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša SRBiH”.
Iz navedenog je jasno da je Ustavni sud BiH mišljenja da je imovina o kojoj je riječ vlasništvo BiH, odnosno da je njoj “pripala”, te je, pored toga, u obrazloženju dodatno pojašnjeno šta se sve podrazumijeva pod pojmom državne imovine.
Ustavni sud ponavlja kako državna imovina ima poseban status. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti. S druge strane, ‘državna imovina’ može obuhvatiti javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih prirodnih resursa, kao što su šume, nužna državna infrastrukturna mreža u smislu Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini itd.). Takva imovina predstavlja odraz državnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Također, ne može se zanemariti interes Bosne i Hercegovine da zadrži ‘javno dobro’, kao dio ‘državne imovine’ koje služi svim građanima Bosne i Hercegovine, koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi. Osim toga, ova imovina može služiti i kao ‘drugi način finansiranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine’ u smislu člana IV/4.b) u vezi s članom VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 82.
Ustavni sud je i u februaru 2020. godine, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, utvrdio da pojedine odredbe Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS nisu u skladu s Ustavom BiH te ih je stavio van snage. Podnosioci zahtjeva ukazali su na to da Narodna skupština RS nema pravni osnov za pravno regulisanje pitanja državne imovine i pitanja međunarodnog i međudržavnog prometa i infrastrukture nad vodenim površinama u RS. U odluci Suda se, između ostalog, navodi da Ustavni sud ne može naći opravdanje za zakonodavca da se radi o “unutrašnjim vodama na teritoriji RS”, kako je navedeno u osporenom zakonu, s obzirom na to da se vode nalaze na teritoriji države Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud BiH, U-9/19, tačke 40. i 41.
I u septembru 2021. godine Ustavni sud BiH je u predmetu broj U 4/21, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, naložio da se niz članova Zakona o šumama Republike Srpske u roku šest mjeseci uskladi s Ustavom Bosne i Hercegovine, još jednom potvrdivši da je pitanje državne imovine isključivo u nadležnosti države BiH.
“Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona o šumama nisu u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se pitanja koja se odnose na utvrđivanje svojinskog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa trebaju regulirati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isključivoj nadležnosti države BiH.”
Ustavni sud BiH, U 4/21
Na sjednici održanoj 22.9.2022. godine Ustavni sud BiH usvojio je zahtjev šest delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine te utvrdio da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za regulisanje pravne materije koja je predmet Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, jer je to, u skladu s članom I/1, članom III/3.b) i članom IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine.
“U skladu sa članom 61. stav (2) Ustava Bosne i Hercegovine, stavlja se van pravne snage Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti.”
Ustavni sud BiH, U-10/22
Stav OHR-a
Na kraju je i OHR, odnosno Kancelarija visokog predstavnika u BiH kao vrhovnog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma, potvrdio stavove i odluke Ustavnog suda BiH kada je riječ o tome šta se pod državnom imovinom podrazumijeva i ko je njen vlasnik.
Tako se u Odluci kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, objavljenoj 12.4.2022. godine na stranici OHR-a, u članu 1. navodi da se u Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine član 1. stav (2) mijenja i glasi:
“U smislu ovog Zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
– nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovi međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. lipnja 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;
– nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. prosinca 1991. godine;
– poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;
– rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i br. U-4/21.”
OHR, 12.4.2022.
Budući da Ustavom RS nije propisano da imovina pripadne ovom entitetu te uzimajući u obzir odluke Ustavnog suda BiH, kao i stav i odluke OHR-a, tvrdnju Nenada Stevandića da državna imovina pripada entitetu Republika Srpska Istinomjer ocjenjuje neistinitom.
