Kardinal Vinko Puljić, bez dlake na jeziku: „Ambasador Zimmerman u Beogradu zagovarao rat u BiH! Zakonski se nas pitalo, a u suštini su drugi veliki moćnici odlučivali o nama! Prigovarao sam im! Pričali su nam o jedinstvenoj Bosni, a podijelili su je! Slagali su nas! Da se nismo odvojili, ostali bismo pod kapom bivše države u kojoj nismo bili zadovoljni!“
Hadžifejzović: „U historiji će biti zapisan Vaš poziv na suverenitet i opstanak Bosne kada ste pozvali Hrvate i katolike da izađu na referendum…“ Puljić: „Nisam imao dileme! Rat je počeo iz političkih interesa! U ratu sam prolazio punktove; vojska je na jednom od tih punktova repetirala oružje da me upucaju. Rekao sam da idem kući, a oni meni da nema više Sarajeva, a ja sam rekao: ‘Vidjet ćeš da ima, bit će ga!'“
Ekskluzivni, otvoreni, životni intervju umirovljenog vrhbosanskog nadbiskupa – Vinka Puljića o životu, službi i ljubavi prema Bogu, svojoj Bosni i Hercegovini – otkrio je i kome je ostavlja u amanet… Puljić: „Drugi nam kapu kroje, a ovo je BiH – svi trebamo živjeti jedni pored drugih!“
Hadžifejzović: „Zdravlje Vam je uredu?“
Puljić: „Borim se. Godine čine svoje. Dogodine mi je osamdeset… ako doživim. Zahvalan sam Bogu što sam živio i preživio i ovo doživio.“
Hadžifejzović: „Svašta ste preživjeli. Čitate li?“
Puljić: „Redovno i čitam i pišem. Napisao sam predgovor za par knjiga, ali sam zamolio da to više ne radim.“
Hadžifejzović: „Starinski je običaj da se dolazi u obilazak na blagdane.“
Puljić: „Komšija komšiji ode čestitati i onda se počaste. Hvala vam što ste došli. Ja sam otišao iz Sarajeva, a vi ste došli meni.“
Hadžifejzović: „Trideset godina ste kardinal… to je historija. Prođe li brzo trideset godina?“
Puljić: „Bilo je puno sadržaja, ali prošlo je brzo. Bogu sam zahvalan da sam sve preživio i ostao pri pameti. Ne pišem više memoare; zamara me pisanje. Puno toga sam prepričao, a nisam zapisao. Jednom sam rekao: ‘Ne mogu pisati jer mi se ne da lagati, a istinu ne mogu kazati.’ Toliko je događaja u jednom danu… valjalo bi se prisjetiti svih detalja.“
Hadžifejzović: „Šta Vam je ostalo dramatično u sjećanju?“
Puljić: „Kad preispitujem svoju savjest, sigurno sam propustio neke stvari koje sam mogao, a nisam uradio. Najteže je bilo šta uraditi u ratu. Shvatio sam da ne mogu uraditi mnogo, ali mogu dizati glas za mir i odbranu čovjeka i mogu se moliti. I pokušao sam na tome i druge angažovati.“
Hadžifejzović: „To ste vrlo skromno kazali. U historiji će biti zapisan Vaš poziv na suverenitet i opstanak Bosne kada ste pozvali Hrvate i katolike da izađu na referendum. To je veličanstveno. Jasno ste se odredili prema svojoj zemlji, hrabro to kazali.“
Puljić: „Nikad nisam imao dilemu. Istina, nas se pitalo, ali drugi su odlučivali. Svjetski čelnici su odlučivali. Nismo mi odlučivali nego moćnici. To sam često prigovarao diplomatama! Govorite da ste za jedinstvo, a vi ste je podijelili. Koliko god smo voljeli zemlju i htjeli da bude naša, drugi su odlučivali.“
Hadžifejzović: „Je li Vam iko od diplomata otkrio tajnu koliko će naš pakao na zemlji u Bosni trajati?“
Puljić: „Ovo će trajati dok se mi ne složimo! Kada smo se složili, američki ambasador je to sve razvalio. Kada su se u Prudu složili, on je rekao: ‘Ne može to tako; to ste bez nas napravili.’ Nama drugi ovdje kapu kroji, ali i mi smo krivi što smo im prepustili sve.
Trebali smo se sami dogovoriti kako da svi živimo jedan pored drugog! To je Bosna! Ako BiH ne može ostati u svojoj različitosti – uzalud se oni bore za ujedinjenu Evropu! Neće ni ona opstati! Moramo se boriti da ovo postane normalna zemlja! Unakazili smo zemlju! Hrvati najgore prolaze!“
Hadžifejzović: „Šta je Hrvatima, koliko ima katolika?“
Puljić: „Mi pokušavamo bilježiti te podatke. Ljudi se iseljavaju jer im je dosta svađe i prepucavanja. Nije stvar samo posla, iako je kultura rada propala. Kriminal ubija ljude! Ljudi ovdje neće da kopaju kanale, a hoće u inostranstvu! To je nezdrava klima! Najžalije mi je što su ljudima zgadili ovu zemlju i život u njoj, pa zato ljudi bježe! Ona je tako lijepa… takvu zemlju nećemo naći!
Čovjek nije politika nego ono koliko moralno vrijedi! Odgovornost je znak zrelosti! Ako nema odgovornosti – nema zrelosti! Nezreo čovjek je uvijek u stanju napraviti glupost. Kad su me pitali kako urediti ovu državu, ja sam rekao tako da svako svoju avliju očisti, ali da smeće ne baca u susjednu.“
Hadžifejzović: „Šta je danas vjera?“
Puljić: „Čovjek je relativno biće bez vjere! Vjera mu daje da prepozna sebe, svoje dostojanstvo, korijene, smisao… Bog je taj koji ga je stvorio; Bog je onaj koji daje smisao! Čovjek treba imati povjerenja u Boga! Bog nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav!
Čovjek, vjerujući u Boga, mora shvatiti da je njegov prvi smisao živjeti iz ljubavi! Više nema muško i žensko, i tata i mama! To je direktno protiv Božijih zakona! Stara narodna poslovica kaže: Ko prirodu remeti, priroda mu se osveti. Kad kažem priroda, mislim na Božije zakone.“
Hadžifejzović: „Cijeli život ste s narodom i sada opet nakon službe…?“
Puljić: „Hvala Bogu da je tako. Kad sam bio mladi svećenik i postao župnik, imao sam baraku…to nije bila crkva! Slavio sam misu i izašao pred narod nakon toga. Jedan svećenik me pita: ‘Ujače, kako tvoje zdravlje’, a ja kažem da je dobro jer sam bio mlad momak. On je meni tada rekao: ‘Moli ti Boga za zdravlje. Tebe će narod pameti naučiti.'“
Hadžifejzović: „Imate li poruku za narod?“
Puljić: „Pitali su me šta je u mom životu bilo najvrednije, a ja sam rekao da sam u svojoj obitelji doživio ljubav i iz ljubavi primio svoje zvanje, svećeništvo… Iz ljubavi sam služio svoju kardinalsku službu i u ljubavi živim svoju starost. Sve je u ljubavi! Bog je imao povjerenje u mene, stvorio me i sve mi to dao!“
Pogledajte cijeli intervju.
