U okviru ovogodišnjeg Festivala Baščaršijske noći publikavečeras na Metalcu ima priliku uživati u nastupu Darka Rundeka i njegove muzičke ekipe. Muzičar, pjesnik, glumac, kazališni i radio reditelj na javnoj sceni je prisutan više od 40 godina, ali ovaj put fokus našeg razgovora nije bio samo na umjetnosti.
Uoči sarajevskog koncerta Darko Rundek za portal Radiosarajevo.ba govorio je o važnosti očuvanja šuma i rijeka, važnosti aktivizma, između ostalog, otkrio nam je i kako on danas vidi radničku klasu, ali i zašto je radio njegova prva ljubav.
Bliži se koncert u Sarajevu, koja Vam je prva asocijacija na glavni grad Bosne i Hercegovine?
Rundek: Pa zapravo Baščaršija, ove godine nastupamo na Baščaršijskim noćima, tako da se to baš poklapa sa mojim prvim asocijacijama.
Publika u Bosni i Hercegovini ne voli Vas samo zbog muzike koju stvarate, nego i zbog aktivizma po kojem ste također poznati, snažno ste podržavali borbu za spas rijeka Bosne i Hercegovine, koliko je važno da umjetnici dignu glas za očuvanje prirode?
Rundek: Mislim da je jako važno zbog toga što to onda nije samo glas koji je naučan, znanstveni ili političan, nego je glas srca i to je ono što je važno da ljudi dožive, da osjete važnost prirode pa i rijeka.
U BiH je nedavno osnovan Savez za zaštitu šuma, prije nekoliko godina snimili ste video iz parka u srcu Zagreb, gdje je posječeno nekoliko zdravih stabala starih hrastova. To vas je asociralo na rat u BiH kada su Sarajlije sačuvale parkovi. Mislite li da su ljudi osjetljiviji jedni na druge, pa i na prirodu u ratnim okolnostima?
Rundek: Može biti da je tako, sasvim vjerojatno ljudi kad su u svakodnevnim svojim nekim kolotečinama, ne primjećuju ništa oko sebe, samo furaju svoj film, valjda kad nevolja spopadne sve zajedno onda se okrenu jedni prema durgima i prepoznaju i probleme i potrebe drugih, ne samo ljudskih nego i drugih živih bića na ovoj planeti. Sada je situacija totalno ratna, a ljudi toga nisu baš svjesni, ali upravo se nalazimo u objektivno istim okolnositma u kojima je Sarajevo bilo za vrijeme rata – da smo kao ljudi, kao kultura i kao vrsta ugroženi i da bi se trebalo sad, ne iz ideoloških razloga, nego iz razloga čiste egzistencijalne ugroze ponovo udružiti i okrenuti jedni prema drugima, prema tim stablima i tim rijekama.
Pjesma Ay, Carmela najglasniji je krik protiv fašizma, komponovali ste muziku za istoimenu predstavu u SARTR-u. Koliko Vam to znači?
Rundek: U prvoj Ay, Carmeli na kojoj sam radio glumili su Ivica Vidović i Gordana Gadžić u Zagrebu 1996. godine. Smatram da, jednako u Zagrebu kao i u Sarajevu, kao i u Bosni ta podjela na nas i vas, na narode i vjere koja vodi prema nasilju, prema sukobima je strašna… tako da ta predstava na vrlo točan i ljudski način progovara o besmislu takvih podjela.
Ay, Carmela je neizostavna na protestima, a Radnička klasa odlazi u raj na proslavama Prvih majeva. Kako bi danas okarakterisali radničku klasu?
Rundek: Pa nekako izgleda da ta klasna podjela onako kako je Marks vidi u nekoj ranijoj fazi kapitalizma danas nije toliko jasna, pa čak mislim da bi možda bila jasna, ali nije više toliko artikulirana. Nažalost, izgleda da klasna podjela kao način da se kroz nju razumije i poboljša svijet izgleda nije uspjela.
Mlađa publika možda nije upoznata s tim da ste do odlaska u Pariz radili na Radio Zagrebu, koliko je radio danas važan kao medij?
Rundek: Kao što je televizija nekako zaprijetila i radiju i filmu i kazalištu, tako je internet ugrozio opet neke tradicionalnije medije kao što je radio, ali dobro, radio preko podcasta opstaje u nekim drugačijim formama. Žao mi je što izgleda da budućnost radija, koliko sam shvatio, to su pričali kad sam imao intervju na nekom web radiju, i tumačili – kao što televizija ide preko kablova, a ne preko odašiljača, da je to uskoro sudbina radija. Meni je to žao, uvijek mi je bilo prekrasno tražiti stanice po eteru, bilo je nešto magično da radio stanice postoje u eteru, u zraku nevidljive i da ih možeš sakupljati preko svoje antene, to mi je žao, ali raditi na radiju mi je bio jako veliko veselje. Bio je onaj baš klasičan državni radio na kojem su se radile radio drame, treći programi, eseji i to je vrsta radija koji i dalje volim slušati, ne samo radio koji vrti muziku i daje vijesti.
Radiosarajevo.ba: Po onome što pišu regionalni mediji, iz Pariza ste se ipak vratili. Koja je razlika između Zagreba, Sarajeva, Beograda i glavnog grada Francuske?
Rundek: Svi se gradovi razlikuju, ovdje su velike razlike, pogotovo što je Pariz puno veći grad, makar nije jedan od najvećih na svijetu, zajedno se predgrađem ima oko 10 miliona stanovnika, najviše mu se od ovih koje ste nabrojili približava Beograd sa svoji dva i pol miliona, po veličini. Sve te gradove volim, ne bi rekao da mi je Pariz nešto kao puno, puno draži nego što bi mi bio Begorad, Zagreb ili Sarajevo, svaki od tih gradova koje sam spomenuo ima neke svoje čari, možda mi je čak i draže kad je grad nešto manji.
Pratite li rock scenu u Sarajevu? Na prostoru bivše Jugoslavije pristuna je nostalgija za muzikom koja je nastala osamdesetih godina prošljog stoljeća, kako Vi to doživljavate?
Rundek: U ovom trenutku, osim za Letu štuke, ne znam za neki drugi bend iz Sarajeva. Sigurno ih ima, jednostavno nekako to nije došlo do mene, čini mi su da su ti medijski prostori i scene sad iscjepkaniji nego što su prije bili. Ako u Zagrebu postoji vrlo živa scena i stvarno u zadnje vrijeme pokušavam slušati i pratiti što sviraju novi bendovi, čini mi se logično da ih onda ima i u Sarajevu, ali evo nisam informiran. Što se tiče nostalgije, ona meni malo ide na živce, ne da mi je dosadila, od početka mi nije bila nešto simpatična. Jedam sam od ljudi koji su živjeli tada i sada, svako vrijeme ima svoju čar i svoje mogućnosti, idealizirati osamdesete čini mi se da nije produktivno za ova sad vremena, svako vrijeme se treba afirmirati za sebe.
Ena, Šejn, Apokalipso, Djevojke u ljetnim haljinama, Ruke… ipak prepoznaje i mlađa publika, 40 godina na sceni je iza Vas, moramo pitati koja pjesma je Vama najdraža?
Rundek: Za to ima jedan spreman odgovor, pjesme su kao djeca, ako kažeš da ti je jedna najdraža, svi ostali će biti ljubomorni, ne mogu to učiniti svojoj pjesmi.
