Zapad nije dovoljno odlučan da se sučeli s Miloradom Dodikom tako da ga primora da preispita svoju politiku, smatra Kurt Bassuener iz Vijeća za politiku demokratizacije sa sjedištem u Berlinu.
“Ako se želi postići sporazum u korist lidera bosanskih Hrvata Dragana Čovića, Dodikovog saveznika, i istovremeno ga učiniti prihvatljivijim za lidera bosanskih Srba s kompromisom o državnoj imovini i zakonu o negiranju genocida – onda uvođenje sankcija ne ukazuje na to da Zapad nije spreman da pregovara s njim i učini ustupke”, naglašava Bassuener.
On naglašava da sve dok sankcije imaju svrhu pokazati da Zapad nešto čini, bez efektivnog utjecaja na stanje na terenu, to se može interpretirati kao znak slabosti.
Prema njegovom mišljenju, zapadna politika je taktičkog karaktera i usmjerena je na pacifikaciju stanja, kazao je on za RSE.
“Zapadna politika je fokusirana na to, a ne na rješavanje problema i napredak. Svi protivnici demokratije u BiH i na Zapadnom Balkanu s pravom to doživljavaju kao znak slabosti (Zapada)”, kaže Basseuner dodajući da se američka politika prema Zapadnom Balkanu fokusira na Beograd, što je perverzno, ali, prema njegovim riječima, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić to obilato koristi.
On kaže da ako su zapadni partneri na Balkanu političari koji krše princip vladavine prava, ako se najautokratskiji lider u regiji (Vučić) doživljava kao stub stabilnosti, onda to pokazuje da je nešto prilično pogrešno u zapadnoj politici.
Smatra da ukoliko nema odlučnosti u suočavanju s “kumovima” korupcije na Balkanu, pritiska na njih da osjete posljedice – onda su ove sankcije samo PR i pokušaj da se upravlja problemom, a ne da se on reši.
“Bojim se da će ove sedmice američki i evropski izaslanici Matthew Palmer i Angelina Eichhorst poručiti Dodiku, Čoviću i Izetbegoviću – pojednostavljeno rečeno – bolje je da sada postignete sporazum, osigurajte to što ste pokrali i mi ćemo onda to proglasiti kao vašu pobjedu, nazvat ćemo to napretkom, a potom zašutite neko vrijeme, tako da možemo da tvrdimo da je ostvaren uspjeh”, naglašava on.
Kaže da bi sankcije imale efekta, osim SAD-a treba da ih uvedu sve zapadne zemlje, a to znači i uključivanje Evropske unije. No, iako evropski blok raspolaže mehanizmom ukidanja viza i zamrzavanja sredstava, još uvijek nema kritične mase među državama članicama da primijene taj instrument.
“U ovom trenutku samo je pet zemalja potvrdilo da podržava pomenute mjere – Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Njemačka i Češka. Za njihovo usvajanje neophodna je podrška 55 posto članica, tačnije njih 15, u kojima živi 65 posto stanovništva EU. Ali, da bi sankcije protiv Dodika, ili bilo koga na Balkanu, imale efekta potrebna je podrška Austrije. Naime, Beč je za Balkan ono što je Miami za Latinoamerikance i Karibljane.
On je veoma važan centar u kojem žive mnogi ljudi s Balkana, posjeduju imovinu, tu je sjedište mnogih banaka koje posluju u regiji. Mislim da je sada veća vjerovatnoća da će i EU usvojiti sankcije Dodiku, jer su uglavnom simboličkog karaktera, zbog čega će vjerovatno nastaviti po starom”, kazao je on.
