Novak Đoković govorio je potpuno iskreno o najtežoj odluci koju je donio u životu. Povreda lakta mu nije dala mira, a on je počeo da se muči… Djelovalo je da je kraj…Po svaku cijenu je Đoković pokušavao da izbjegne operaciju lakta (iako su mnogi stručnjaci tvrdili da je to rutinski zahvat) i želio je da igra uprkos tome. Ipak, odjednom više nije mogao dalje, morao je „pod nož“ i da tako pomogne sebi kako bi produžio karijeru.
Na Samitu u Los Angelesu se posebno dotakao tog momenta.
„Mislim da mogu da pričam o svim sportistima da je povreda najveći neprijatelj. Kada je neko povrijeđen u individualnom sportu, pogotovo u tenisu, tu nema izmjene, nema nekoga da vas zamijeni. Karijera je na čekanju i stvari koje ste gradili godinama mogu biti u riziku.
Vjerujem da postoji prevencija ne samo u sportu, već i u životu. Imao sam jednu veliku operaciju, imao sam povredu lakta. Zbog svega što se događalo godinama, zbog dugih mečeva, sezona, tenis ima najdužu sezonu, počinje u januaru, završava se u novembru. Mnogo turnira, mnogo putovanja, sve to utiče na tijelo i psihu“, počeo je Novak.
Dugo je trpio taj bol, a već je 2016. godine prvi put morao da se nosi sa tim.
„To je bilo 2017. godine, osjetio sam to još 2016. ali sam nosio tu povredu lakta i bio sam uvijek protiv tableta protiv bolova, nisam volio, ali sam morao da ih koristim.
Siguran sam da mnogo sportista može da se poveže s ovim. Ljudi očekuju da igraju, oni kupuju karte i možda je ovo jedino šansa da vas gledaju i uvijek mislite, želim da budem tamo, ne želim da razočaram ljude, sebe, familiju. Nosio sam povredu, pogoršavala se“, bio je iskren Đoković i potpuno svjestan šta sebi radi.
Zatim je nastavio i pojasnio koja je to bila kap koja je prelila čašu.
„Ubio sam taj svoj bol, a shvatio sam na Wimbledonu u četvrtfinalu da ne mogu da serviram, da ne mogu da podignem ruku, znao sam da je gotovo i da je to momenat kad moram napraviti neke radikalne promjene.
Izbjegavao sam operaciju po svaku cijenu, a kada sam poslije Wimbledona završio, uzeo sam odmor i nisam htio da igram. Pokušao sam da se izliječim, trenirao sam za novu sezonu, osjetio sam bol ponovo, otišao sam da igram u Australiji i shvatio sam da moram na operaciju. Uradio sam to i šest nedelja kasnije sam se vratio“, dodao je Đoković.
Došao je do ključnog momenta – trenutak kada se probudio iz narkoze.
„Plakao sam poslije operacije, ne zbog bolova, već jer sam iznevjerio sebe. Moja filozofija kaže da izbjegnem operaciju, da uradim sve što mogu da ne odem „pod nož“, a mama mi je bila tu. Rekao sam joj ‘Mama, iznevjerio sam sebe’, ona me tješila i rekla da je to normalno i da to svi rade.
To je bila ogromna promjena za mene, tad sam imao 30. godina. Što je za sportistu mnogo, ulazite u posljednju fazu karijere. Imao sam fantastičnu karijeru i niko mi nije rekao da usporim, da ne igram godinu ili dvije“.
Želio je da stavi tačku na karijeru. Mislio da je gotovo.
„Osjetio sam se da hoću da napustim tenis, nekoliko mjeseci nakon operacije sam ispao iz najboljih 20, igrao sam najgori tenis ikad. Gubio sam, osjećao sam se loše na teren. Mislio sam da je to momenat. Onda sam morao da sredim svoj servis, taktiku, sve je to bio izazov. Okupio sam svoj tim, rekao sam im da se distanciram od profesionalnog tenisa, mislio sam da je vrijeme za sljedeće poglavlje.
Bili su tu moja žena, moj menadžer, moj tim. Rekli su mi da sačekam, da se smirim, da razmislim jer sam bio ‘usijane glave’. Izgubio sam meč u Majamiju i mislio sam da je to to, onda sam stao, podržali su me, zahvalan sam im na tome.
Morao sam da se smirim, ubrzo nakon toga, u drugom dijelu 2018. godine sam osvojio Wimbledon, US Open i samo sam počeo da se podižem i onda sam u narednim godinama imao najbolje momente u karijeri“, priznao je Đoković – prenosi N1.
