Pozdrav bivšem kolegi.
Prema stavu 2, Aneksa II dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine (publikacija Ustavno pravo u BiH autora Nedim Ademović, Joseph Marko, Goran Marković), piše NAP.
Dakle, oni zakoni koji su ranije bili na snazi u RBiH ili SRBiH, primjenjivat će se i danas ukoliko nisu u koliziji sa postojećim Ustavom ili ako Parlamentarna skupština BiH nije donijela drugi zakon po toj tematici.
Iako Parlament Bosne i Hercegovine nije donio zakon o referendumu, takav zakon ipak postoji, jer prema kontinuitetu propisa možemo koristiti Zakon o referendumu koji je donijela Socijalistička republika BiH, a koji je objavljen u Službenom listu pod brojevima 29/77 i 24/91.
Dakle, uz malo volje i pripreme, referendum je moguće organizovati na državnom nivou. A referendum je istinsko srce demokratije. Statistički, ukrasti se može malo, ali ne i presudno. Daleko pouzdanije od izbora.
A građani i narodi Bosne i Hercegovine moraju imatii izbora. Izbora koji će omogućiti da država Bosna i Hercegovina bude prilagođena njima, njihovim potrebama i životnom standardu, a ne banana država koju muzu polupismeni a iznimno bogati politički gušteri.
Jer u trenutnom političkom sistemu poštene političke aktere može se naći jedino dugom potragom s kvalitetnom lupom.
Ostali stanu u pet grama, jedni više viču, drugi mudro šute, a svi se podjednako bogate. Polupismene likove neko je obukao u odijelo i nazvao ih gospodom, pa oni danas predstavljaju narod, a daleko su i od političara i od gospode u odijelima. U Švicarskoj, s kojom nas nekada porede, na referendumu se još nije odlučivalo samo o broju rupa u siru. O mnogim drugim pitanjima građani su imali priliku reći da ili ne.
Zato je krajnje vrijeme da se narodima i građanima Bosne i Hercegovine omogući da sami odlučuju o svojoj sudbini, baš kao što su na kraju februara 1992. godine odlučivali o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Jer, pitanje je zašto je na državnom nivou tada, u povoju demokratskog društva bio omogućen referendum, a danas tri decenije poslije tu demokratsku opciju ne koristimo.
Naprotiv, dopustili smo da nas secesionističke politike koje predvodi Milorad Dodik konstantno ucjenjuju referendumom.
Novi visoki predstavnik Christian Schmidt je na prijemu povodom njegovog ustoličenja u Sarajevu kazao da će postupati po agendi Evropske unije. A ta agenda ništa dobro neće donijeti onima koji vole BIH. To je agenda koja će cementirati postojeće stanje i kreirati veliku mogućnost da za pedesetak godina neke nove strukture puno lakše pocijepaju BiH.
Uzmemo li u obzir i tvrdnju bivšeg visokog predstavnika međunarodne zajendice u BiH WolfgangaPetritscha da će Bosna i Hercegovina biti kolateralna šteta skorog „hladnog rata“ između Evrope/SAD -a i Rusije, jasno je da su nam potrebni radikalni zaokreti u unutrašnjoj politici i odnosima.
Zato je krajnje vrijeme da svi državljani BiH počnu razmišljati o velikoj peticiji i protestima kojima bi se Parlamentarna skupština BiH natjerala na raspisivanje referenduma o ukidanju entiteta u Bosni i Hercegovini.
Jer, kako rekoh referendum je najdirektniji demokratski mehanizam i svi bi janso imali priliku reći za šta su. Osim što bi smo osakatili težnje za podjelom države, time bismo zauvijek riješili priču plasiranu iz HDZ-a o potrebi trećeg entiteta.
Kakva god međunarodna politika bila u narednih pet do 10 godina mi u Bosni i Hercegovini mogli bi krvavo platiti njen ceh. Jer, Brisel, Berlin, Pariz i ostali centri moći neće plaćati cijenu grešaka njihovih politika u BiH. A već znamo da mnogi u EU ne žele proširivait Uniju, pa je besmisleno oslanjati se na bilo kakve evropske agende koje nemaju osiguran mehanizam provedbe.
Vrijeme je za ujedinjenje svih snaga kojima je stalo do Bosne i Hercegovine. Takvih je mnogo među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Među Bosancima, Hercegovcima i svim ostalim. Takvih nema na naslovnicama meinstream medija i režimskih medijskih ekspozitura.
Takvi se zato moraju sresti na trgu ispred Parlamenta BiH, u broju više od stotinu hiljada i ustrajati u zahtjevu da se izglasa referendum o ukidanju entiteta. Jer, dvije mini države bez međunarodnog suverentiteta su zapravo utezi oko vrata BiH, i prijete njenom opstanku, teritorijalnom integritetu i suverenitetu.
No, osim ukidanja dejtonskih kancera u tijelu Bosne i Hercegovine vrijeme je da se novom visokom predstavniku ispostavi zahtjev za uspostavu mehanizma vanrednih izbora.
Znamo da to naše vlasti neće nikada htjeti usvojiti, pa bi vanredni izbori morali biti prva odluka Christiana Schmidta. U suprotnom, ako bude odugovlačio, onda raspisati referendum i o ovom pitanju. Gospodo zapadnjaci, predugo nam solite pamet šta je demokratija, a mi možda i bolje od vas znamo šta je to. Zato nas ili pustite ili omogućite da konzumiramo sva demokratska prava i mehanizme. Do sada su ti reformski mehanizmi uglavnom bili zloupotrijebljeni protiv BiH, ajde da ih iskoristimo za modernizaciju i napredak Bosne i Hercegovine.
