Istraživanje Promocije plus za RTL pokazalo je da je nakon Franje Tuđmana Zoran Milanović najpopularniji predsjednik Hrvatske. Novinari RTL-a su za mišljenje pitali i stanovnike Zagreba, ali i Mostara i Sarajeva. I Stipu Mesića i Ljubu Ćesića.
”Mi smo razgovarali i jednom mjesečno imali ručak za koji mediji nisu znali. Nismo se uvijek slagali, ali nismo se svađali pred javnošću. On je eksplozivniji, on to ne sakriva i kad bi morao potpisati ja bi najveći dio potpisao. Osim gdje se ne slažemo”, rekao je Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike.
A ne slažu se oko pitanje Bosne i Hercegovine. Upravo je tamo Milanović postao za neke nova zvijezda, za druge problem u regiji.
”Čini se više angažiran”, komentirao je stanovnik Mostara.
”Odnos prema Bosni je dobar”, smatra stanovnik Mostara.
”Živi u nekom svom svijetu. Mislim da mu treba psihološka pomoć”, komentirao je stanovnik Sarajeva.
”Da nema odnos s premijerom, kakva jer to politika. To je doseglo dno dna”, rekla je stanovnik Sarajeva.
”Politika prema Dodiku i prema Draganu Čoviću ne da me nervira nego imam osjećaj da on ne razumije problem. To su razarači BIH i oni ne predstavljaju Hrvate i Srbe. Ja bi mu preporučio da dobro pročita moj Apel za spas BIH, možda ćemo onda imati bliže stavove o BIH”, izjavio je Mesić.
”Nisam vjerovao da ću ikad podržat predsjednika Zorana Milanovića, ali mi se svaki dan sve više i više sviđa. Najviše iz razloga jer ima stav kao državnik najveći, predsjednik svih Hrvata, dr. Franjo Tuđman. Pogotovo oko položaja Hrvata u BiH”, kazao je Ljubo Ćesić, umirovljeni general.
Ipak, kaže Rojs, vrijeme je da se svi krenu slagati.
”Sadašnji ministar Banožić, dok je on ministar oni moraju surađivati. Ta linija predsjednik Republike, ministar obrane, načelnik Glavnog stožera. Tako je bilo i za vrijeme rata. Zamislite da Franjo Tuđman i Gojko Šušak nisu surađivali, pa ne bi imali Hrvatsku”, izjavio je Ćesić.
Za jednog političkog analitičara on je dominantan i s karakterom, za drugog, predsjednik je upitne političke kulture.
”To je ulični žargon u kojem se iskazuje agresija i frustriranost i ona je osobno uvjetovana, a impostira se na nacionalnu razinu kao politički problem”, izjavio je Pero Maldini s Odsjeka za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku.
