Član Predsjedništva Pokreta socijalne pravde i demokratije (SPD) i nekadašnji predsjednik Skupštine RBiH Miro Lazović govorio je o brojnim temama.
Presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću, buka koja se u RS-u digla zbog imenovanja Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika, jači angažman međunarodne zajednice u BiH, razgovori i dogovori Milorada Dodika i Dragana Čovića, nastup probosanskih stranaka na izborima u RS-u.
O svemu ovome Lazović je govorio za Vijesti.ba.
Ratni zločinac Ratko Mladić je i pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora. No, zakona o zabrani negiranja genocida i dalje nema, a teško je vjerovati da će ga u skorije vrijeme i biti ukoliko konce u svoje ruke ne uzme visoki predstavnik i nametne ga bonskim ovlastima. Vaš komentar presude Mladiću i očekujete li da bi naša zemlja ipak mogla dobiti pomenuti zakon?
LAZOVIĆ: Moram reći da sam očekivao potvrđivanje prvostepene presude Ratku Mladiću. Također, očekivao sam da će i reakcije nakon te presude biti dvojake. Reakcije iz RS-a nisu ništa iznenađujuće jer je to kontinuitet njihove politike. Svjesni su da ova presuda zatvara jednu stranicu istorije koja je loša po srbijansku politiku, po režim Slobodana Miloševića, pa i po RS. Činjenica je da je cjelokupno političko i vojno vodstvo RS-a procesuirano u Hagu. I taj kamen kao ogroman teret leži nad RS-om.
Ja očekujem da će nakon izricanja ove konačne presude morati doći do toga da i međunarodna zajednica promijeni svoj pristup prema onim politikama i liderima koji negiraju haške presude, koji negiraju genocid u Srebrenici, na način ili da izvrši pritisak na domaće aktere da u Parlamentu donesu takav zakon – što bi bilo najbolje, a ako ne bude političke volje, onda da ga nametne još uvijek aktuelni Valentin Inzko ili budući visoki predstavnik Christian Schmidt.
Predstavnici Brisela i Njemačke više puta su rekli da oni koji negiraju zločine i veličaju zločince nemaju šta tražiti u Evropi. Taj stav je jasan i on treba da bude upućen na pojedince koji to rade, a ne na državu i državne institucije i druge ljude i druge političke partije koje prihvataju sve presude i principe EU. Dakle, ne može se Bosna kažnjavati radi Milorada Dodika i drugih pojedinaca koji su na suprotnim pozicijama od evropskih principa i standarda. I time se faktički kažnjava čitava jedna država i svi oni koji bi da BiH krene bržim putem u Evropu. Mora se etiketirati pojedinac ili pojedinci koji su opstruktori BiH na njenom putu ka EU.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno se u Beogradu sastao s političarima iz RS-a, predvođenim liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, a glavna tema razgovora bilo je Schmidtovo imenovanje? Čemu uopšte toliko Dodikovo dizanje tenzija i buke oko Schmidta, ako u obzir uzmemo njegove brojne tvrdnje da su visoki predstavnici bezopasni, da nemaju ingerencije i da njihove odluke ni po kojem osnovu ne obavezuju RS?
LAZOVIĆ: To je još jedna predstava u režiji Milorada Dodika koji se u zadnje vrijeme ponaša kao ranjeni lav koji udara na sve strane, napada sve i svakoga, a ne vidi u suštini da takvim pristupom stvara problem sebi i RS-u, jer će postati jedno izolovano ostrvo koje će se sukobljavati ne samo sa Briselom, već i sa svojim okruženjem. Milorad Dodik je čovjek koji u kontinuitetu vodi politiku protiv vlastite države i to je nešto što se mora zaustaviti. On sigurno osjeća određenu opasnost od narednog visokog predstavnika, jer je promijenjena atmosfera i u Evropi i u Americi.
Biden je više puta najavio da će raditi u savezništvu sa EU i zbog toga je potreban visoki predstavnik koji će moći realizirati zajedničke ciljeve američke administracije i Brisela. Milorad Dodik je svjestan šta to znači i zbog toga bjesomučno udara na sve i svakoga, misleći da nešta može uraditi. U suštini ostat će gubitnik, a s njim će zajedno još jedno vrijeme gubitnik biti i Bosna i Hercegovina.
Smatrate li da bi međunarodna zajednica konačno na svoju agendu mogla staviti Zapadni Balkan, pa samim tim i Bosnu i Hercegovinu, prije svega imajući u vidu najavljeni Schmidtov dolazak u avgustu, ali i izvršnu uredbu američkog predsjednika Joe Bidena o blokiranju imovine i zabrane ulaska u SAD svim osobama koje doprinose destabilizaciji situacije na Zapadnom Balkanu?
LAZOVIĆ: Mislim da će morati doći do jednog ozbiljnijeg pristupa EU u zajedništvu s američkom administracijom. Danas imamo informaciju da je Schmidt dao ostavku na članstvo u Bundestagu i da se u potpunosti želi posvetiti Bosni i Hercegovini, iz čega se može naslutiti njegov ozbiljan pristup u realizaciji ciljeva koje su zacrtali EU i američka administracija.
Sve reforme koje su prihvatile domaće političke snage morat će se ubrzanim putem realizirati. Visoki predstavnik će ovdje opstati sve dok se ne realizira ona čuvena formula 5+2. I Milorad Dodik dobro zna da bez realizacije te formule visoki predstavnik neće ići sa prostora Bosne i Hercegovine. I u tom kontekstu očekujem da će u narednom periodu na prostoru Bosne i Hercegovine, odnosno regiona, morati doći do puno veće aktivnosti Brisela u zajedništvu s američkom administracijom.
Ali, za mene centar svih ovih problema, pogotovo unutar Bosne i Hercegovine, nije sam Milorad Dodik. On je samo eksponent jedne politike koja se još uvijek žilavo održava u Beogradu. Vučić je po meni centralni čovjek sa kojim se treba razgovarati i na kojeg treba vršiti određeni pritisak kada su u pitanju Dodikove opstrukcije puta Bosne i Hercegovine ka EU.
Kako komentarišete poruke koje su nakon sastanka u Banjaluci poslali Dodik i lider HDZ-a BiH Dragan Čović? Između ostalog, poručili su da nema izborne reforme bez saglasnosti o izboru članova Predsjedništva BiH, te da nisu za uvođenje vanrednih izbora – što je opet u suprotnosti sa prijedlogom izmjena i dopuna Izbornog zakona koje je jučer predstavila Centralna izborna komisija (CIK) BiH.
LAZOVIĆ: Tandem Čović-Dodik nastavlja svoju igru. Oni pokušavaju realizirati svoje uske lične, pa i partijske interese nauštrb zaustavljanja Bosne i Hercegovine na njenom putu k evropskim integracijama. Čović konačno mora shvatiti da izborni zakon na način kako ga predlažu HNS i on neće moći biti realiziran i prihvaćen u institucijama sistema. Jer, izborni zakon se mora naslanjati na evropske principe i standarde, i na brisanje diskriminacionih odredbi iz sadašnjeg Ustava, primjenom odluka Suda za ljudska prava iz Strazbura. Taj građanski princip će se morati ugraditi u izborni zakon, jer će bez njega Bosna i Hercegovina ostati taoc i zarobljena u etničkim politikama.
Jasne poruke su došle i iz Brisela i od američke administracije, od svih jačih predstavnika međunarodnih institucija da se legitimno predstavljanje na način kao što to traži Čović neće moći realizirati jer ono vodi etničkim podjelama. U ovoj se situaciji mora otvoriti dijalog, razgovor, na način da se između građanskog i etničkog pristupa nađe jedan balans koji će omogućiti zaštitu nacionalnih interesa bh. naroda kroz domove naroda i u federalnom i u državnom parlamentu. Da ti domovi naroda budu mjesto koje će čuvati i štititi nacionalne interese. A sve druge odredbe koje se tiču ljudskih prava i ljudskih sloboda morat će biti ugrađene u Ustav na način da svaki Bosanac i Hercegovac ima aktivno i pasivno glasačko pravo na cijelom prostoru BiH. I to je taj građanski princip koji ne predstavlja nikakvu opasnost ni po HNS, niti po bilo kakvu etničku skupinu. Naprotiv, jačanjem građanskih sloboda i ljudskih prava čuva se i jača i etnička pripadnost.
