Banjalučanin Danijel kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako uskoro napušta Bosnu i Hercegovinu(BiH), jer je nezadovoljan poslom i sadašnjim političkim prilikama. Konstantno, ističe, osjeća pritisak na poslu, ima malu platu, što narušava, kako kaže, njegovo zdravlje.
“Dobijem ugovor u kome piše jedno, a ja radim nešto drugo što ne bih trebao da radim. Imam veliki pritisak od nadređenih, razbolio sam se od toga i ne spavam. Pijem tablete za smirenje. Nisam se ženio upravo zbog toga, jer mi je mala plata. Na ugovoru piše 1000 maraka, a dobijem 800”, kaže Danijel.
Danijel ističe i da zbog svega što mu smeta, odlazi u Sloveniju.
“Teško igdje mogu u Banjaluci da radim za više novca. Mogu naći posao opet za 800 maraka, ali da se radi po 14 i 15 sati, da nema subote i nedjelje slobodno. Po zakonu se ne smije raditi vikend, a uvaljuje nam se da radimo 12 sati subotom “, priča Danijel.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u BiH živi nešto više od pola miliona mladih, u dobi od 19 do 29 godina. Iako nema preciznih podataka koliko ih je napustilo zemlju u proteklim godinama, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba.
Istraživanje koje je objavio Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFP) pokazuje da će 23.000 mladih, u dobi od 19 do 29 godina, napustiti BiH u idućih 12 mjeseci.
Na odlazak iz BiH priprema se i Amila Helak iz Travnika, grada u srednjoj BiH. Ova studentica četvrte godine kineziologije, koja 15 godina trenira judo, pohađa kurs njemačkog jezika, kako bi se pripremila za preseljenje.
“Išla sam sezonski raditi, putovala sam i jednostavno imam osjećaj da me moja Bosna sputava i ograničava. Učim jezik i najvjerojatnije ću u idućoj godinu dana dobiti papire da mogu da idem u Njemačku. Zaklinjala sam se da ću ostati ovdje i napraviti budćnost, ali šta su uradili od naše države i kakve planove nam nameću, iskreno, bojim se za svoj život i svoju budućnost. Stvarno nemam razloga da ostanem, jer moji roditelji nisu mogli da plate nekome da dobijem posao”, ističe ona.
Istraživanje UNFP-a je provedeno početkom ove godine, na osnovu reprezentativnog uzorka od 5.001 mlade osobe.
Mlade na odlazak motivira nezadovoljstvo kvalitetom života, nepovoljni socioekonomski uvjeti, nezaposlenost, te izostanak prilika za osobni rast i razvoj, pokazuje istraživanje.
Dvadesetdvogodišnja medicinska sestra Barbara Mlakić napustila je prije godinu i pol rodni Novi Travnik, gradić u srednjoj BiH. U potrazi za poslom odselila je u Njemačku, gdje je, drugi dan po dolasku, dobila posao u struci u gradu Augsburgu.
Barbara za RSE kaže da ju je iz BiH otjerala nepravda, odnosno činjenica da nije mogla pronaći posao u struci, unatoč obrazovanju i svim kvalifikacijama koje ima.
“Nekoliko godina sam radila u ugostiteljstvu, ali sam željela posao medicinske sestre u našoj lokalnoj bolnici. No, nije mi pružena prilika bez obzira na sve natječaje na koje sam se prijavljivala i diplome kvalifikacije koje sam imala. Kod nas se vodi ta politika, ne gleda se škola i tko zna raditi, nego odakle si i koga imaš ‘iza leđa’ da dobiješ posao”, kaže Barbara za RSE.
Istraživanje koje je objavio UNFP-a pokazuje da iseljavanju najčešće teže nezaposleni mladi u dobi između 18 i 24 godine, većim dijelom muškarci sa završenom srednjom školom.
Allana Armitage, regionalna direktorica UNFPA za istočnu Evropu i centralnu Aziju, ističe da su migracije mladih dobre, ukoliko na to nisu prisiljeni.
“Migracija mladih kao takva je dobra stvar, jer otvara nove mogućnosti za studiranje i sticanje profesionalnog iskustva u inostranstvu, učenje novih jezika i upoznavanje različitih kultura. No, mladi se ne bi trebali osjećati prisiljeno da napuštaju svoju zemlju zbog izostanka prilika kod kuće”, kaže Armitage.
Prema njenim riječima, vlasti u BiH trebaju proširiti mogućnosti za mlade i poboljšati im kvalitetu života, što je ključno kako bi se BiH suočila sa demografskim izazovima.
Među mladima koji su obuhvaćeni istraživanjem dominira nepovjerenje u javne insitucije, a više od 70 posto njih ubijeđeno je da je društvo sistemski korumpirano.
Također, značajan broj vjeruje da su u BiH moguće međunacionalne tenzije, što je, također, jedna od razloga za odlazak.
A da se mladi na teriroriji cijele BiH suočavaju sa istim problemima, upozoravaju i iz vijeća koja okupljaju mlade. Iz ovih organizacija upozoravaju da su bh. vlasti fokusirane na zapaljivu retoriku podjela, dok, istovremeno, mladi gube motivaciju da ostanu u BiH.
Iako ove organizacije djeluju na nivou eniteta Republika Srpska i Federacija BiH, te zasebno u Brčko distriktu, njihovi članovi kažu da bh. političarima mogu poslužiti kao primjer dobre suradnje i zajedničkog rada.
“Najveći broj mladih nezadovoljan je svojim životom u BiH, imamo visok stepen korupcije i nemogućnost zapošljavanja. Situacija nije najbolja i ovo je vrijeme kad je upaljen crveni alarm da se nešto poduzme”, naglašava Ognjen Vukojević iz Omladinskog savjeta Republike Srpske.
Harun Šabanović iz Vijeća mladih Brčko Distrikta kaže kako klima nije pogodna za razvoj mladih, kako na osobnom, tako ni na profesionalnom nivou.
“Mladi svaki dan gledaju dosta nepravde koju nisu u moći da promjene, a žele to da urade. Ne odlaze mladi samo zbog posla, novca i bajnog života u drugim državama. Osjećaju nesigurnost, jer drugi ljudi odlučuju o njihovoj sudbini i vode ih u pravcu u kojem ne žele ići. Potrebne su velike promjene kako bi BiH sigurno koračala ka boljoj i prosperitetnijoj budućnosti”, ističe Šabanović.
Asja Dizdarević iz Vijeća mladih Federacije BiH ističe da se mladi svakodnevno sučavaju sa egzistencijalnim problemima, korupcijom i neadekavatnim obrazovanjem, te da ih je teško motivirati na aktivizam.
“Vrijeme je teško i mlade je teško motivirati. Mogućnosti i kapaciteti naših organizacija su ograničeni i ne vidimo napore i volju da se krene nabolje, te da dođe do nekih promjena”, ističe ona.
Prema poslejdnjem popisu stanovništva, u BiH stanuje tri i pol miliona ljudi. Iz Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija upozoravaju da je iseljavanje glavni razlog smanjenja broja stanovnika, te da bi do 2070. u BiH moglo živjeti manje od 1,6 miliona ljudi.
Od početka devedesetih godina, prošlog stoljeća, BiH suočava se sa visokom stopom emigriranja u zemlje Evropske unije i druge razvijene zemlje svijeta.
Od početka 2011. godine, od kada su građani BiH mogli sa biometrijskim pasošem putovati bez viza u sve zemlje šengenskog prostora, došlo je do intenzivnijeg iseljavanja, ističu iz UNFPA.
Procjenjuje se da je oko 200.000 građana BiH napustilo zemlju, među njima i visok postotak mladih i visoko obrazovanih ljudi.
IZ UNFP-a upozoravaju da će ista dinamika emigracije iz BiH se najvjerovatnije nastaviti u budućnosti ukoliko ne dođe do drastičnih promjena u institucionalnom i javnom diskursu.
