Muhamed Fazlagić Fazla je govorio o nastupu na Eurosongu 1993. godine s pjesmom “Sva bol svijeta” i otkrio kako je iz sigurnosnih razloga nastup zapravo snimljen dan ranije.
Fazlagić je za Eurosong.hr naveo da je dobio ponudu od poznatog kompozitora da sudjeluje na Eurosongu. Zatim je Fahrudinu Pecikozi predstavio pjesmu s kojom je planirao predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Pecikozi se nije svidjela pjesma te mu je rekao:
“Zaboravi na nju. Dino Merlin i ja napravit ćemo drugu pjesmu za tebe s kojom ćeš otići na takmičenje i pobijediti. Odlično pjevaš, Dino radi odlične pjesme, a ja tekstove i teško će se bilo ko moći takmičiti protiv toga.”
Tako je u samo nekoliko sati nastala pjesma “Sva bol svijeta”, koja govori o okupaciji naše države.
“Sjećam se da smo odmah imali ideju kako je snimiti. Otišli smo u hotel Holiday Inn zato što je to bilo jedino mjesto u gradu koje je imalo struju jer se tamo nalazilo puno novinara i TV ekipa koje su prenosile vijesti o ratu.
Direktor hotela dao nam je sobu i kad smo krenuli sa snimanjem odmah smo shvatili koliko je pjesma iskrena. Nije nam dugo trebalo da shvatimo kako će zvučati od početka do kraja”, kazao je pjevač za eurosong.hr.
Tada je bio na početku karijere tako da nije bio poznat široj javnosti.
“Ljudi u muzičkim krugovima su prepoznali moj potencijal. Nisam mislio da ću pobijediti, ali kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da imam zaista posebnu pjesmu. Mislim da sam dobio 12 bodova od 90 posto žirija”, kazao je.
Bijeg iz Sarajeva
Ipak, pobjeda na BH Eurosongu nije značila da će uspjeti nastupiti na Eurosongu u Irskoj. S obzirom na to su brojne zemlje također željele učestvovati, održana je posebna pretkvalifikacijska emisija “Kvalifikacija za Milstreet”, koja se snimala u Ljubljani. Dakle, naša delegacija je morala pobjeći iz Sarajeva.
“Snimili smo to takmičenje dan prije nego što je BH Eurosong prikazan na televiziji. Napravili smo to namjerno kako bi u vrijeme dok se emituje pobjegli iz Sarajeva. Dakle, dok su ljudi mislili da pjevamo, mi smo bili na aerodromu i pretrčavali pistu.
Došli smo tamo – cijela naša grupa koju je činilo 10 ili 15 ljudi. Trebali smo pretrčati kilometar piste, što sam uspio učiniti iz drugog pokušaja. No, imao sam lagane cipele koje su zapele u blatu pa sam bos pretrčavao. Zatim smo došli pred planinu Igman na koju smo se trebali popeti.
Penjali smo se po snijegu i blatu i sjećam se da sam tad bio pod velikim utjecajem adrenalina. Imali smo sreće što smo se izvukli živi”, ispričao je.
Ipak, smatra da njihov put na Eurosong nije zvučao opasno kada ga usporedi sa svime što su drugi radili u zemlji u to vrijeme.
“Znali smo da ćemo po prvi put predstavljati svoju zemlju na Eurosongu i na nama je bila velika odgovornost jer su mnogi očekivali da ćemo uspjeti doći u Irsku. Zbog toga nije bilo teško. Bilo je ludo, ali ne i teško. Medijska pozornost je bila ogromna.
Ne sjećam se nijedne velike agencije ili medija koji nije prenio našu priču.
Drago nam je zbog toga jer smo uspjeli bosansku priču prenijeti običnim ljudima. Mislim da smo zbog toga pokazali mnogim političarima da ozbiljnije počnu shvatati rat u našoj zemlji. Iako smo isprva bili iznenađeni, drago nam je bilo vidjeti toliku medijsku pozornost”, dodao je.
Kakav utisak je njegov nastup na Eurosongu ostavio na stanovnike BiH
Fazlagić je kazao da više ljudi u Sarajevu zna gdje su bili kada se održavao Eurosong 1993., nego što stanovnika New Yorka zna gdje su bili 11. septembra.
“Ljudi pamte gdje su bili jer su se morali itekako potruditi da gledaju takmičenje. Trebali su pronaći bilo kakav izvor struje kako bi mogli gledati televiziju. Bilo je to prvi put da se zastava Bosne i Hercegovine vihorila na međunarodnom takmičenju.
Svaki put kad upoznam nekog novog, kažu mi da se osjećaju kao da sam jučer nastupao na Eurosongu. Mnogo je vojnika te večeri bilo na dužnosti pa su takmičenje pratili preko radija.
Mnogo je ljudi plakalo.
I dan danas se pitam zašto sam baš ja imao čast predstavljati svoju zemlju u Milstreetu i još uvijek nisam pronašao odgovor”, rekao je.
Ni predstavnici se nisu mogli odmah vratiti u BiH nakon završetka Eurosonga pa su održavali humanitarne koncerte.
“Snimio, a onda se obratio za pomoć tadašnjoj ambasadorici u Zagrebu Biseri Turković. Pomogla mi je da se vratim u Sarajevo. Vratio sam se avionom pet ili šest mjeseci nakon Eurosonga u Milstreetu.
Ostao sam u Sarajevu do potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine. Nakon toga otišao sam u Sjedinjene Američke Države i tamo ostao 20 godina”, zaključio je Fazlagić.
O učešću BiH na Eurosongu 1993. godine se trenutno snima dokumentarni film, ali detalji još uvijek nisu poznati.
