Na suđenju premijeru Fadilu Novaliću i drugima na Sudu Bosne i Hercegovine nastavljen je pretres glavnih dokaza Tužilaštva BiH, a riječ je o sadržajima s mobilnih telefona i računara iz perioda 28. marta do 2. aprila.
Predstavljen je niz razgovora između Fikreta Hodžića i Kristijana Marića, zastupnika kompanije “Exotrade” iz Rijeke preko koje su kupovani respiratori, na dan 28. marta. Njih dvojica su taj dan ostvarili svoju prvu komunikaciju u kojoj su razmjenjivali informacije o respiratorima te sačinjavali ponudu za Vladu FBiH na osnovu dostupnih respiratora.
Dan kasnije Fikret Hodžić šalje mail premijeru Novaliću s ponudom koju mu je prethodno poslao Kristijan Marić. Slanju ponude je prethodila prva zabilježena komunikacija Fadila Novalića i Fikreta Hodžića, naime, Hodžić je 29. marta telefonom šest puta ostvario komunikaciju s Novalićem, a prva je Hodžićeva poruka premijeru bila: “Selam gospodine Novaliću, Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu”.
Novalić je odgovorio “Ok” te mu poslao svoju privatnu mail adresu. Ovu komunikaciju Tužilaštvo predstavlja kao početak postupka pregovaranja u procesu nabavke respiratora.
Daljnja korespondencija 31. marta, prema stavu Tužilaštva, dokazuje da su postojali direktni pregovori između Novalića i Hodžića. Taj dan je Hodžić poslao premijeru SMS poruku u kojoj je rekao “Premijeru, samo da vas obavijestim da sam dobio ponudu iz Kine. Nažalost, potražnja raste. Nisam siguran koliko ću još moći garantovati isporuku od pet dana”.
Nakon toga Tužilaštvo ponovo izvodi dokaze o komunikaciji između Fikreta Hodžića i Kristijana Marića, ali na dan 31. mart i 1. april. S ciljem utvrđivanja jedinične cijene Tužilaštvo je istaklo Marićevu poruku vlasniku “Srebrene maline” u kojoj kaže da je cijena jednog HC-VE003 respiratora 42.900 eura. Upravo ti respiratori su bili dio ugovora o nabavci, međutim oni nisu stigli u Sarajevo.
Dalje Kristijan Marić objašnjava Hodžiću razliku između invazivnih i neinvazivnih respiratora, navodeći da su “invazivni za kliničke slučajeve i velike bolnice, a neinvazivni služe za dotok zraka, odnosno za manje bolnice i ambulantna kola te nisu za teže bolesnike”.
Isto ovo je Hodžić proslijedio Novalićevoj sekretarici Bahri Džaki, koja je ranije već svjedočila na Sudu BiH.
Džakino svjedočenje je razjasnilo šta se dešavalo u Vladi FBiH u periodu nabavke respiratora te otkrilo postojanje komunikacije između ureda premijera i Hodžića, ali da je o predmetu nabavke obavještavana i direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović.
Dalja prepiska između Marića i Hodžića, prema stavu Tužilaštva, dokazuje da je vlasnik “Srebrene maline” tokom pregovora i nabavke znao iznos novca kojim vlada raspolaže, odnosno koji je izdvojen za respiratore. Hodžić je tada (1. aprila) napisao Mariću: “Radimo posao do 10 miliona, samo da vidimo šta”.
Oni su komentarisali i način kako teče proces nabavke rspiratora.
Hodžić: “Šuti zamrzio sam ime zbog njega, težak je ko tuč”.
Marić: “Šta bi na kraju?”
Hodžić: “Neka tuku, isplatit će se. Ma brate nestručni ljudi, gori nego ja, a kupuju opremu”.
Tužilaštvo je pred kraj ročišta dokazivalo da je Fadil Novalić provodio proces javne nabavke, a da nije trebao i to kroz dokaze o intenzivnoj komunikaciji između ureda premijera i Fikreta Hodžića. On je s Bahrom Džakom razmjenjivao i korigovao pismo namjere, ponudu te kupoprodajni ugovor.
