Tuzla je grad koji se može pohvaliti da među svojim stanovništvom ima dvije 100-godišnjakinje. Najstarija stanovnica je Šerifa Hrustić koja vedrim duhom korača kroz život, a kako kaže tajna dugovječnosti je u skromnosti i izbjegavanju stresa.
Šerifa Hrustić je rođena 7. juna 1921. godine u Tuzli, a stoljeće života provela je u ulici Šesta bosanska brigada. Kroz sve minule godine zadesile su je brojne zgode, ali i nezgode, međutim, ona je uvijek uzdignute glave nastavljala hrabro koračati.
U razgovoru za Klix.ba kaže da je tajna dugovječnosti u skromnosti, izbjegavanju stresa, sekiracije, ali i kvalitetnoj ishrani. Međutim, kada je riječ o posljednjem segmentu, kroz smijeh nam ova vedra starica navodi da se danas mnogo ne pridržava.
“Danas ja volim popiti Coca-Colu, pojesti janjetinu, ali i otići na kvalitetno pripremljenu ribu”, nadovezuje se Šerifa.
Građanska aktivistkinja
Svoj radni vijek ova 100-godišnjakinja je provela u tuzlanskom Domu zdravlja, gdje je radila na kartoteci, ali je u široj gradskoj javnosti posebno bila istaknuta po angažmanu u mjesnoj zajednici, ali i lokalnom Crvenom križu.
“Najviše se sjećam ratnog perioda od 1941. do 1945. te godina poslije jer sam tada u najvećoj mjeri bila aktivistica. Aktivno i organizovano sam radila, trudila sam se pomoći svima koji su se našli u stanju potrebe, sve zadatke sam redovno izvršavala. Sakupljala sam članarine za mjesnu zajednicu, obilazili smo bolesnike i borce o kojima se za vrijeme stare Jugoslavije mnogo vodilo računa, što danas slučaj nije”, dodaje Hrustić.
U vrijeme njene mladosti, kako se nadovezuje, i pored svih nedaća, u kućama su se pravila sijela, a mladi su se družili i po mahali. Među nekima su se rađale i prve ljubavi, što je tom životom dobu davalo posebnu notu.
“U to vrijeme se sviralo, igralo i pjevalo. Nije bilo kafića kao sad, a moja i današnja mladost su neuporedive, posebno za žene, koje danas imaju znatno veće mogućnosti, ali mislim da ih u dovoljnoj mjeri ne znaju kvalitetno iskoristiti”, smatra Hrustić.
Inače, Šerifa se udala 1942. za Ibrahima Zaimovića s kojim je provela lijepe godine života. Iz njihove ljubavi rodili su se sin i kćerka, čiju je nažalost smrt kao majka dočeka. S druge strane, starački život joj ispunjavaju četvero unučadi te šest praunučadi.
“S obzirom na to da sam starica, a ova korona nas je zatvorila u kuću, danas najviše vremena provodim u kući. Međutim, dešava se i da odem kod prijateljica, organizujemo izlet ili se uputim prema vikendici na kojoj sam prije nekoliko dana sa rodicom pripremala zimnicu”, dodaje Hrustić, koja je među prvim stanovnicima Tuzle primila vakcinu protiv koronavirusa.
Život nekad i sad
S druge strane, kada je riječ o kvalitetu života iz perioda bivše Jugoslavije i ovoga danas, sagovornica kaže da se oni ne mogu porediti.
“U ono vrijeme sve je bilo kvalitetnije. Voljeli smo se svi skupa, družili smo se, izlete pravili, međutim, danas smo svi nekako odvojeni jedni od drugih, ljudi su se posve izmijenili i to je ono što me boli.
Na sve to, još veću bol osjećam zbog mladih koji odlaze iz BiH i ja ih molim da to ne čine jer je ovo najljepša zemlja na svijetu”, kaže Hrustić, koja se može pohvaliti činjenicom da je danas sjećanje izuzetno dobro služi.
