Za nekoliko mjeseci navršit će se 78 godina od prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće Narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine).
Tada je potvrđena državnost BiH i naglašeno da nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, već je sve to zajedno. Sudbina i politika je htjela da BiH i danas mora naglašavati svoju državnost suočena sa brojnim stranim utjecajima.
Od tih utjecaja neki su svakako dobronamjerni, a za neke se i ne može to reći s obzirom na historiju, pretenzije i odraze kroz politička dejstva.
Brojne unutrašnje političke probleme odgovorni u našoj zemlji još uvijek ne mogu riješiti samostalno bez neke vrste intervencije ili posredovanja međunarodne zajednice. Tu su svakako najagilnije Sjedinjene Američke Države (SAD) te svakako Evropska unija.
Ipak, posljednjih dana u fokus je ponovo stavljena priča o aktivnijem angažmanu susjednih zemalja Srbije i Hrvatske te Turske kada je riječ o političkim problemima.
Trilaterala (BiH, Srbija i Turska) davno je pokrenuta, ali je suštinski bila usmjerena na ekonomsko-privredna pitanja.
Međutim prilikom nedavne posjete Recepa Tayyipa Erdogana Sarajevu, na sastanku u Predsjedništvu BiH Milorad Dodik je iznio ideju da u rješavanju političkih problema posreduju Turska i Srbija, a naknadno je dodao i Hrvatsku.
Zanimljivo je kako se Dodik godinama trudi odbaciti bilo kakav utjecaj ili čak i posredovanje stranaca u našoj zemlji. Ipak, Dodiku očigledno nije problem strano posredovanje, ali ako bi mogao birati ko će to biti.
Predsjednik SNSD-a ne krije oduševljenje prema Erdoganu i stoga poziva Tursku da se aktivnije uključi, a očekivano nije mu sporno da tu bude i Srbija te Hrvatska.
Na taj način Dodik pokušava na svoj teren dovesti političke oponente i problematizirati ono što i nije problem, poput pitanja o budućnosti BiH.
Zašto bi suštinski neko uopće sjeo za bilo kakav sto i pregovarao o budućnosti BiH. Razgovarati se može o problemima, ali nikako se status ili integritet države ne može dovesti u pitanje, što je i cilj Dodika.