Nenad Čanak u svom maniru otvoreno i bez dlake na jeziku.
Srbijanski političar, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, Nenad Čanak govorio je o stanju u regionu za crnogorske “Dnevne novine”.
Kaže da ga je zgrozio vandalski čin skrnavljenja spomenika narodnom heroju Ljubi Čupiću.
– Bio sam zgrožen kada sam vidio taj užasni vandalski čin i mislim da je morao premijer lično da se obrati medijima i najoštrije osudi srknavljenje spomenika neupitnim herojima Crne Gore, kakav je Ljubo Čupić koji je postao simbol antifašističke borbe. Umjesto toga, vidio sam nekakvo klečanje predsjednika vaše vlade pred spomenikom kolaboracionistima koji su sarađivali sa okupatorom. To već ne mogu da razumijem.
Ta koncepcija „svi su naši” proističe iz jednog prahistorijskog poimanja „naši” gdje je krvno srodstvo osnovni postulat osjećaja da li je neko „naš”… Ili plemenska pripadnost. To poimanje plemenskog je podmukla prevara. Kada tako identifikujete „naše” onda se stvara kolektivna odgovornosti, jer ako neko napadne nekog „našeg” onda smo svi mi „naši” dužni da ga branimo. Kao da smo mi odgovorni što neko „naš” učini – rekao je Čanak
U razgovoru za “Dnevne novine” je rekao da mu je mnogo bliži čovjek evropskih vrijednosti, koji priznaje različitosti, nego neko ko u svojoj naciji u vjeri traži izgovor za nepočinstvo.
– Ja sam Srbin, i po porijeklu i po rođenju, i pravoslavac po krštenju. Ali, ne može biti moj Vojislav Šešelj, ili Željko Ražnatović, Radovan Karadžić ili Ratko Mladić… Oni su odlučili jedno, ja drugo – kazao je.
Na pitanje kako vidi situaciju u regionu, Čanak je kazao:
– Ovo što sada imamo je primirje. To što se ne puca, ne znači da je rat završen. Rat je završen onda kada se otklone politički razlozi zbog kojih je počeo. A ovdje ni jesu do kraja ti razlozi otklonjeni jer nij esu otklonjeni svi zli naumi nacionalsocijalističkih koncepta koji postoje na ovim prostori ma. Rehabilitacija kvislinga i zločinaca iz Drugog svjetskog rata je u stvari samo izgovor da se povežu današnji i budući zločinci sa onima koji su to radili u prošlosti pod izgovorom da je to nešto patriotski. Odjedanput ustaše ispadoše najveći Hrvati, ljotićevci i nedićevci najveći Srbi, a u Crnoj Gori četnici ispadoše najveći Crnogorci. U Bosni imate situaciju da se spominju ljudi iz Handžar divizije kao neke važne istotijrske ličnosti kod Bošnjaka. To je uvreda za sve koji su dali živote da bi se te laži raskrinkale.
Sve je to ista fukara. Nisu oni uopšte bili zaraćene strane. To je ono što se danas previđa. Zato onaj ko se klanja četnicima u Crnoj Gori treba da zna da se suštinski klanja i nedićevcima i ustašama i ljotićevcima jer je sve to bila ista priča – kazao je Čanak.
