Ognjen Tadić, bivši radikal, SDS-ovac i DNS-ovac, za Mrežu govori o novom političkom frontu koji se planira osnovati u RS-u.
Hoće li pokret biti model ucjene za lidere opozicije ili sredstvo za rušenje Dodika? Zašto su se uznemirili duhovi i ambicije među opozicijskim liderima?
Kaže da trenutna politička radikalizacija nije ništa neočekivano.
“Prosto politička kultura na ovim prostorima je takva da ljudi u kriznim situacijama, kakva je ova i sa pandemijom i ekonomska kriza i ponovno otvaranje pitanja oko unutrašnjih odnosa u BiH, pogoduju svima koji žele iz tih kriza da steknu određeni benefit. Velika je odgovornost na svima, ne samo na političarima, nego i na predstavnicima medija da u javnom prostoru omoguće plasman onih ideja i tema koje ne doprinose takvoj vrsti radikalizacije.
Mislim da za tim vape čak i oni koji promovišu tu radikalnu politiku jer i oni znaju kuda to može da odvede i bili bi srećni da ih neko na nekakav blag način zaustavi, sa što manje štetnih posljedica za ono što nam je Dejtonski mirovni sporazum obezbijedio, a to su u prvom redu mir i stabilnost.”
O planu za formiranje nekog pokreta sa planom da se Dodik i njegova vladavina sruše na izborima 2022. godine, kaže: “Moj politički osjećaj mi je dao za pravo da već u novembru najavim takvu situaciju, obraćajući se Predsjedništvu DNS-a i govoreći da je to nešto što se zbiva kao ideja da se mimo ovih političkih stranaka koje su u opoziciji napravi nešto što bi vjerovatno predstavljalo novi politički front, u odnosu na aktuelnu vlast u Republici Srpskoj. Upotrebna vrijednost takve ideje je vrlo konkretna.
Uznemirili su se duhovi i ambicije među liderima opozicije. Svaki dan čujemo nekog novog kandidata za predsjednika Republike, predsjednika Vlade, ministra finansija, člana Predsjedništva itd. Neko ko radi sa Stanivukovićem očito vidi da bi to moglo da poremeti neke planove kad je u pitanju neki željeni izborni rezultat.”
Kaže da taj pokret, ako dođe do njegovog formiranja, vidi samo kao jedan model ucjene za lidere opozicije.
“Ako budu podržavali taj pokret znači da su protiv Dodika. Ako ga ne budu podržavali onda znači rade za Dodika, tj. na leđa će im se staviti odgovornost i za sve do sada izgubljene izbore. Da li gospodin Stanivuković, kao novoizabrani gradonačelnik Banja Luke i kao osoba koja, za razliku od drugih lidera opozicije, može da kaže da je napravio neki izborni uspjeh, može da ima dovoljno snage da njih ucijeni na takav način i da ih drži pod kontrolom, ja ne znam, vrijeme će pokazati. Ali znam sigurno da mnogi od današnjih lidera opozicije se sigurno nisu nadali takvom razvoju scenarija i vjerovatno će pokušati tražiti neke alternative.”
Ne očekujem da će vlasti RS-a oduzeti odlikovanja Karadžiću, Krajišniku i Plavšić
Na pitanje da li je bio prijetnja Nešiću kategorično odgovara da nije.
“Mislim da je samo strpljenje gospodina Nešića, odnosno nestrpljenje, dovelo do toga da DNS uđe u jednu ulicu u kojoj sada mora da se nađe pred pitanjem – ako si za Stanivukovića, onda si protiv Dodika; ako si za sebe, onda si za Dodika. Da je Nešić imao malo više strpljenja ne bi se nalazio pred takvim dilemama i danas bi DNS bio stranka bez koje ništa nije moguće u RS-u.”
Navodi da je Dodiku narod dao pravo da ima politički mandat i da ono što sad govori odgovara onome što je govorio u predizbornoj kampanji.
Tadić smatra da se odnos OHR-a i domaćih vlasti ne treba gledati na pojednostavljen način.
“Gospodin Inzko je ovdje dovoljno dugo da je sa svakim političarem pojedinačno imao priliku da izgradi vrlo dobar lični odnos i za sve njih bi bila velika novina odlazak Inzka i dolazak nekog drugog.”
O zahtjevu visokog predstavnika da RS oduzme odlikovanja presuđenim ratnim zločincima kaže da ne očekuje da se to desi.
“Osjećam da je takvo raspoloženje u Narodnoj skupštini. Nemam ja problem s tim da li je učinjen neki zločin ili nije, ali živim u zemlji u kojoj ima puno presuđenih ratnih zločinaca, a još više nepresuđenih.”
Sarajevo živi u svom mikro svijetu
Smatra da se Bosna i Hercegovina vrti u krug.
“Niko više ništa ne rješava u Sarajevu. RS ima svoje svakodnevne probleme, svakodnevne potrebe, ali ona ništa od toga ne može da riješi u Sarajevu. Prosto ne postoji osoba, organ, stranka koja je prijatelj RS. To je ono što stvara ovu vrstu uznemirenosti. Drugo mjesto za rješavanje problema je Brisel, Peking, Moskva, Washington, Beograd, Zagreb, Beč. Svako drugo mjesto jer ga u Sarajevu ne možete naći. Ne može čovjek iz Bihaća da nađe u Sarajevu, kad su u pitanju migranti. Mislim da je Sarajevo najveći problem BiH. U svakom pogledu. Autistično je, ne razumije BiH, ima lične privilegije, ne živi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo živi u svom mikro svijetu i trudi se da se svi drugi podrede tome.”
“U ovih 25 godina, mislim da ne postoji nijedna politika kojom predstavnici RS-a nisu probali – saradnja, konfrontacija, paralelno djelovanje, slušanje – nema šta se nije pokušalo da se da šansa Dejtonskom mirovnom sporazumu i BiH kakva je definisana tim sporazumom. Ništa nije funkcionisalo. Dodik je ‘96. pristajao na sve što su stranci i političko Sarajevo tražili od njega, pa ni to nije valjalo. Koja je to mjera ponašanja svih nas ostalih u BiH koja odgovara političkom Sarajevu? Da služimo? Čim se traći od stranaca da neko bude sankcionisan, to je sluganstvo. To nije demokratski život”, kaže Tadić.
