Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su na po 12 godina u Haškom tribunalu.
Osuđeni su da su pomagali i podstrekavali zločine kojisu imali za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini putem činjenja krivičnih dijela progona, ubistva, deportacije i nehumanih djela. Proglašeni su odgovornim po svih pet tačaka optužnice, ali ne za planiranje zločina.
Ostaju u pritvoru dok im se ne odredi zemlja u kojoj će služiti kaznu. U kaznu im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
Vijeće smatra da je Tužilaštvo dokazalo zločine u Doboju, „Škorpioni“ ubili Srebreničane u Trnovu
Vijeće konstatuje da su Doboju civili zatvarani i ubijani. Navodi se da su 12. jula 1992. pripadnici srpskih snaga ubili 16 nesrpskih civila tako što su ih upotrijebili kao živi štit. Konstatuje se da je Arkanova Srpska dobrovoljačka garda ubila civile u Trnovi i Sasini, a paravojna grupa “Škorpioni”u Trnovu. Pretresno vijeće konstatuje da je Tužilaštvo van sumnje dokazalo navode koji se odnose na ubistvo, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja.
Pretresno vijeće konstatuje da da su zajednički zločinački cilj trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva dijelili srpski rukovodioci Srbije, Krajine, Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, te BiH.
Što se tiče srpskih snaga u BiH Vijeće konstatuje da je Stanišić bio u kontaktu sa Radovanom Karadžićem, međutim nema dovoljno dokaza o konkretnoj pomoći Karadžiću ili drugim učesnicima UZP-a ili drugih struktura u BiH, javio je Detektor.
Istakao je da su Stanišić i Simatoivć znali za zločine i događaje koji su se dešavali u periodu iz optužnice. Optuženi su znali da su učesnici UZP.
Jovica Stanišić i Franko Simatović uhapšeni su 13. marta 2003. u Srbiji i prebačeni u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 30. maja, odnosno 11. juna 2003. Pretresno vijeće MKSJ-a je 1. maja 2003. potvrdilo njihovu optužnicu u kojoj se navodi da su dvojica optuženih bili saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je imao za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini putem činjenja krivičnih dijela progona, ubistva, deportacije i nehumanih dela.
Pretresno vijeće u prvoj presudi: Nije dokazano da su pomagali u UZP-u
Dana 30. maja 2013., Pretresno vijeće I MKSJ-a je, većinom glasova, zaključilo da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za počinjenje zločina navedenih u optužnici putem učešća u UZP jer je Pretresno vijeće smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da su optuženi posjedovali traženu namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj. Pretresno vijeće je također smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da su njih dvojica planirali ili naredili te zločine.
Što se tiče srpskih snaga u BiH, Vijeće konstatuje da je Stanišić bio u kontaktu sa Radovanom Karadžićem, međutim nema dovoljno dokaza o konkretnoj pomoći Karadžiću ili drugim učesnicima UZP-a ili drugih struktura u BiH.
Pretresno vijeće je stoga, većinom glasova, oslobodilo Stanišića i Simatovića krivice po svim tačkama optužnice.
Nakon što je tužilaštvo uložilo žalbu, Žalbeno vijeće MKSJ-a je 15. decembra 2015. djelimično prihvatilo tu žalbu i poništilo oslobađajuće presude. Žalbeno vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je propustilo da donese zaključke o postojanju i obimu zajedničkog zločinačkog cilja koji je dijelilo više osoba prije nego je zaključilo da postojanje namjere kod Stanišića i Simatovića nije dokazano.
Postupivši tako, Žalbeno vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo pravo zato što je propustilo da presudi i da navede obrazloženo mišljenje u vezi s osnovnim elementima odgovornosti za UZP. Žalbeno vijeće MKSJ-a je naložilo da se Stanišiću i Simatoviću ponovo sudi po svim tačkama optužnice na osnovu pravila 117(C) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a.
Obojica optuženih su prvi put stupili pred Mehanizam 18. decembra 2015. i izjasnili se da nisu krivi. Dana 12. oktobra 2016, tužilaštvo je podnijelo javnu redigovanu verziju svog pretpretresnog podneska (koji je na povjerljivoj osnovi podnijet 5. septembra 2016). Jovica Stanišić i Franko Simatović su 7. novembra 2016. podnijeli svoje pretpretresne podneske na povjerljivoj osnovi. U skladu s odlukom Pretresnog vijeća od 2. februara 2017, tužilaštvo je podnijelo svoj revidirani pretpretresni podnesak 9. marta 2017, a optuženi su svoje revidirane pretpretresne podneske podnijeli 30. marta 2017. Suđenje pred Mehanizmom započelo je 13. juna 2017. iznošenjem uvodne riječi tužilaštva.
U sastavu Žalbenog vijeća u ovom predmetu su sudija Burton Hall (predsjedavajući), sudija Joseph E. Chiondo Masanche i sudija Seon Ki Park, saopćeno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
