Bosanskohercegovaćki glumaćki bard Josip Pejaković večeras je priredio pravi spektakl za prave domoljube. Ovo bi se zasita moglo prepričavati godinama.
Gledaoci u ovom izdanju informativne emisije FACE TV imaju priliku uživati u njegovom monologu, sa odlikama melodrame – po čemu je Pejaković i poznat u bh. javnosti – a glavna je preokupacija najvječnija bosanska pjesma – sevdalinka.
“Sevdalinka” je i naziv najnovije knjige Josipa Pejakovića, čije se izdanje pojavilo na našem tržištu početkom ovog mjeseca, a u kojoj je objedinio bogatu kolekciju sevdalinki i time doprinio historiografiji usmene bosanskohercegovačke književnosti.
“Slušaju me samo oni koji znaju pjesmu našu, pjesmu našu sevdalinku! Nije ona za deranje! Ona mora biti tiha, sa merakom i iz duše, jer je pjesma o ljubavi!”
Sevdalinka – pjesma nježne lirike
Govoreći o okolnostima u kojima je nastala ova ljubavna pjesma poznata pod nazivom sevdalinka, mora se spomenuti da se najzaslužnijim smatra prodor istočnjačke islamske kulture na jug
. Bosanskohercegovačke gradske cjeline, nakon osmanlijskih osvajanja, “potpale” su pod utjecaj orijentalne kulture, čijom je zaslugom iznjedrena “najljubavnija” bosanskohercegovačka pjesma.
Pejaković svojom knjigom “Sevdalinka” potvrđuje kulturološki kod Bosanaca i Hercegovaca koji je utkan u ovo iznimno vrijedno literarno djelo.
“Oči gledaj, prijatelju, oči moje uplakane! One će ti same reći šta je sevdah, moj jarane! Sve prestane kada sevdalinka tiho Bosnom našom i Hercegovinom zažubori! Sevdalinka sve gradove opjevala!”
Gostujući u “Centralnom dnevniku” konstatirano je da se sevdalinka mora nastaviti njegovati u bosanskohercegovačkom društvu, a voditelj Senad Hadžifejzović je potcrtao da se Pejakovićeva knjiga promovira na svjetski način.
“Sevdalinka je svjetska nematerijalna kulturna baština, imala-nemala priznanje! Radi se o gradskoj pjesmi koja je ravnopravna sa fadom ili nekim drugim pjesmama koje su odavno zaštićene!”, kazao je Pejaković u programu FACE TV.
Govoreći o ambijentalnoj leksici u sevdalinci, Pejaković je sjajno primijetio da ona oslikava ne samo tradicionalnu nego i duhovnu razinu bosanskohercegovačkog čovjeka. Prof. Esad Bajtal, govoreći o historijatu nastanka ove pjesme, kazao je da se ona pojavila prije pet stotina godina te je izvršio potpodjele leksičkih ambijenata u samoj sevdalinci.
Pejaković nije zaobišao ni ovaj aspekt bosanskohercegovačke pjesme, pa su tako u knjizi zabilježene: “Oj, kolika je Jahorina planina”, “U lijepom gradu Višegradu”, “S one strane Plive”…
Pored zabilješki ove usmene poezije, što sevdalinka u svojoj osnovi i jeste, Pejaković nije izostavio ni najpoznatije interpretatore sevdalinki: Himzu Polovinu, Safeta Isovića, Zaima Imamovića…
