John Smith je američki zvaničnik koji je jedanaest godina služio u Odjelu za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD. Taj odjel, koji je Smith vodio od 2015. do 2018. godine, odgovoran je za izricanje i provedbu američkih ekonomskih sankcija, uključujući i sankcije Miloradu Dodiku – piše Glas Amerike (Voice of America).
Smith je trenutno jedan od ključnih pravnika u Morrison & Foersteru, advokatskoj kući staroj skoro 140 godina a koja je prometovala više od 1,15 milijardi dolara tokom prethodne godine.
Smith je u razgovoru za Glas Amerike detaljno objasnio kako se izriču sankcije SAD, koji je njihov cilj i šta je potrebno ispuniti da se sankcije ukinu.
VOA: Ko ima moć sankcioniranja u SAD-u. Izvorno, čini se da je to počelo kao ovlaštenje Kongresa, ali Kongres je s vremenom delegirao dio ovlaštenja na izvršnu vlast. Možete li to objasniti?
SMITH: Kongres je s vremenom donio brojne odluke kojima se izvršnoj vlasti delegiraju ovlaštenja za izricanje sankcija. Sankcije su alat koji treba da koristite kada su u pitanju krize nacionalne sigurnosti i vanjske politike. Stoga ih treba implementirati vrlo brzo, što nije nešto što biste generalno mogli očekivati od Kongresa, posebno u periodima kada možda i ne zasjeda. Stoga, Kongres je donio razne odluke kojima se predsjedniku delegira ovlaštenje za proglašenje nacionalne vanredne situacije kada su u pitanju, pretežno, inostrane prijetnje. I kad on to učini, onda je Ministarstvo finansija ovlašteno da izriče ekonomske sankcije, dok je State Department nadležan za izdavanje neekonomskih sankcija, poput ograničenja viza. Ministarstvo finansija sprovodi sankcije preko odjela koji se zove Odjel za kontrolu strane imovine ili OFAC (Office of Foreign Assets Control).
VOA: Možete li objasniti neke neekonomske sankcije koje postoje, poput onih State Departmenta i Ministarstva trgovine za izvoz?
SMITH: Različite agencije imaju različite dužnosti. Ministarstvo finansija, odgovorno je za ekonomske sankcije. State Department, kao agencija koja se bavim vanjskom politikom Sjedinjenih Država, usmjerena je na mnoge od tih vanjskopolitičkih elemenata, uključujući i to ko ulazi u Sjedinjene Države. Stoga, State Department može zabraniti izdavanje viza pojedincima, tako da im više nije dozvoljen ulazak u Sjedinjene Države. I kao što ste spomenuli, Ministarstvo trgovine ima nadležnost nad trgovinom s stranim subjektima, pa može uvesti ograničenja na izvoz. Dakle, sve to zajedno se smatra arsenalom mjera koje vlada SAD-a može koristiti kao odgovor na rastuće sigurnosne ili vanjskopolitičke krize.
VOA: A šta je krajnji cilj ovih različitih sankcija?
SMITH: Cilj sankcija je promijeniti ponašanje, bilo da se radi o promjeni ponašanja vlade, pojedinaca, ili pravnih lica. Pokušavate spriječiti maligno ponašanje subjekata za koje vi, kao američka vlada, smatrate da u njemu sudjeluju.
VOA: Od čega se sastoji stvaranje uspješnih sankcija?
SMITH: Prvo, smatram da je potreban vrlo promišljen rad od strane vlade SAD. Stoga, sve američke ekonomske sankcije uključuju ne samo formalne konsultacije između Ministarstva financija i State Departmenta, nego i sa brojnim drugim agencijama, uključujući obavještajne i policijske službe, te osoblje Vijeća za nacionalnu sigurnost – sve to osigurava da je režim sankcija agresivan onoliko koliko treba biti i da je u skladu s ciljevima američke sigurnosne i vanjske politike.
Dodao bih da što je više režim sankcija multilateralan, sve veća je vjerovatnoća da će biti uspješan. To znači da što nam se više država pridruži, to smo bolji u nametanju američkih ekonomskih sankcija. Tako, na primjer, Ujedinjene nacije imaju ovlasti izricati sankcije, a to znači da sve članice Ujedinjenih nacija dužne su provoditi te sankcije. SAD su često provodile sankcije u dogovoru s EU. Dakle, tu je Evropa koja dijeli sa nama veliki broj vrijednosti i sprovodi istu vrstu restrikcija kao i Sjedinjene Države.
VOA: Vidjeli smo nekoliko primjera gdje sankcije nisu toliko efikasne, pogotovo ako neko nema nikakve financijske veze sa Sjedinjenim Državama, ne posjeduje imovinu u SAD-u, ili čak ne želi putovati u SAD. Koji je cilj sankcija u tom slučaju?
SMITH: Dakle, sankcije se mogu koristiti u razne svrhe. Sjedinjene Države, zbog ekonomskog utjecaja i važnosti dolara, imaju ogromnu ulogu u provođenju sankcija širom svijeta. Tako će, na primjer, većina globalnih banaka primijeniti američku listu sankcionisanih, iako nisu zakonski obavezne na to, zbog njihovog ogromnog korištenja američkog dolara u međunarodnim transakcijama. Stoga, SAD imaju ogromnu ulogu jer globalne kompanije i banke strahuju od američkog režima ekonomskih sankcija. Ako ga prekrše, to će ih skupo koštati. Može ih koštati 300.000 dolara, ili duplo više od vrijednosti transakcije, po transakciji, u slučajevima gdje postoji kršenje sankcija. To se nakupi za jednu banku, koja možda ostvari desetine hiljada transakcija – to može dostići nekoliko stotine miliona dolara ili milijarde dolara u kaznama. Dakle, to je jedan ogromni podsticaj međunarodnim financijskim institucijama i drugim firmama da se dobrovoljno pridržavaju američkih sankcija.
VOA: Vidimo da nadležni sve više pribjegavaju sankcijama. Zašto?
SMITH: Jednostavne su i jeftine. Jer slanje vojske rizikuje živote i košta nevjerovatnu količinu novca. A s druge strane, puka diplomatija ponekad nije dovoljna. Sankcije se smatraju alternativom između riječi i rata – dakle, vojnika na borbenom polju, i diplomatije – između tih krajnosti imate moć američkih ekonomskih sankcija.
VOA: Bili ste direktor OFAC-a u januaru 2017. godine kada je sankcionisan Milorad Dodik. Šta je bilo obrazloženje, kakav je postupak bio za primjenu sankcija OFAC-a protiv njega?
SMITH: Predsjednik je proglasio nacionalnu vanrednu situaciju s obizrom na pitanja na Balkanu, a u izvršnom nalogu postojali su kriteriji koji su se odnosili na pridržavanje Daytonskog mirovnog sporazuma i poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta različitih jurisdikcija. Gospodin Dodik je dodan na listu zbog podrivanja svrhe Daytonskog sporazuma i podrivanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta jurisdikcija u regiji.
VOA: Što se tiče OFAC sankcija, kakav je tačno postupak, taj proces od samog početka do konačnog označavanja pojedinca kao sankcionisane osobe, i koliko dugo to otprilike traje?
SMITH: Nakon što je predsjednik proglasi nacionalnu vanrednu situaciju i izda predsjedničku uredbu, OFAC može djelovati onoliko brzo koliko je potrebno da stavi pojedince i subjekte na listu. Generalno, to je proces koji može potrajati nekoliko sedmica ili mjeseci, ali OFAC to može učiniti skoro preko noći.
Kad je Rusija izvršila invaziju Ukrajine na Krimu, u Ministarstvu financija, a prisustvovao sam tome, mnogi od nas su radili cijelu noć kako bismo osigurali da se jako brzo izdaju izvršne uredbe, i da se fizička i pravna lica, te ruski službenici brzo dodaju na listu sankcionisanih.
OFAC sastavi nešto što se smatra dokaznim paketom. Morate imati dokaze da biste nekoga dodali na spisak. Paket pregledaju pravnici Ministarstva financija. Potom se proslijedi Ministarstvu pravde, gdje ga njihovi pravnici također potpišu. Onda State Department da konačnu saglasnost što se tiče vanjske politike i da se može krenuti sa sankcijama. Generalno, to je proces koji uključuje više agencija. Na primjer, Vijeće za nacionalnu sigurnost može sazvati sjednicu gdje se naredi OFAC-u da djeluje. Onda OFAC predloži subjekte koje se mogu staviti na spisak nakon što je dokazni paket pregledan i potvrđen.
VOA: Što se tiče dokaznog paketa, na koje se izvore poziva?
SMITH: Na razne izvore – povjerljive i one bez oznake tajnosti. Američka vlada ima na raspolaganju mnogo informacija od obavještajnih agencija, policijskih službi, diplomatskog izvještavanja, čak i od izvora bez oznake tajnosti poput izvještavanja nevladinih organizacija. Čak se i medijsko izvještavanje ponekad može koristiti kao informacija. OFAC će istražiti sve izvore informacija o određenoj meti i onda dodati je na listu.
VOA: Ko je zadužen za nadgledanje pridržavanja sankcija nakon što se one uvedu?
SMITH: Svi Amerikanci su zakonom obvezni pridržavati se američkih ekonomskih sankcija. OFAC postavlja pravila i smjernice, a zatim je privatni sektor obavezan pridržavati se. Tako, na primjer, kada se sankcije najave, globalne banke i firme će provjeriti svoje elektronske sisteme za račune ili druge vrijednosti subjekta dodan listu sankcija. Oni su obavezni učiniti ono što se zove “blokiranje”, ili zamrzavanje imovine koja je pod njihovom kontrolom. Onda su dužni prijaviti to zamrzavanje OFAC-u u roku od 10 radnih dana. Dakle, svako od nas se mora pridržavati.
VOA: Kakav je postupak eventualnog uklanjanja nekoga sa liste? Jer gledajući popis, postoje ljudi koji su preminuli. Čini se da američka vlada ne ulaže previše napora da nekoga skine sa popisa kada je već na njemu.
SMITH: Zapravo, američka vlada troši znatnu količinu vremena na proces uklanjanja s popisa, kako se to naziva, tako da SAD mogu općenito ukloniti stotine pojedinaca i entiteta tokom godine, a razlozi mogu varirati. Primarni razlog je taj što američka vlada utvrđuje da je došlo do promjene ponašanja, da se pojedinac ili entitet više ne bavi lošom aktivnošću zbog koje su dodani na popis. Ponekad se programi sankcija uklanjaju ili mijenjaju. Vjerojatno smo svi upoznati s iranskim sporazumom koji je omogućio uklanjanje mnogih pojedinaca i entiteta s popisa. Preminule osobe se uglavnom skidaju s popisa. Ali još uvijek postoji pažljiva analiza, jer, na primjer, ako postoji nasljednik imovine – poslužit ću se primjerom teroriste – ne želite ukloniti sankcije koje bi omogućile da imovina koju je taj terorista imao pređe u ruke srodnika, koji bi također mogli biti dio iste terorističke organizacije. Stoga morate biti vrlo oprezni u uklanjanju imena čak i preminulih osoba.
VOA: Postoji li godišnji postupak revizije, standardizirani postupak ili se to radi od slučaja do slučaja?
SMITH: To je redovan proces. To nije godišnji pregled, ali, na primjer, postoji dio OFAC-a koji će raditi na pitanjima uklanjanja sa popisa. Svako tko je dodan na popis, bez obzira jeste li američki državljanin ili ne, može podnijeti zahtjev za uklanjanje sa liste i tada će OFAC proći kroz postupak razmatranja uklanjanja. I to je vjerovatno najzastupljeniji način putem kojeg se ljudi skidaju s popisa, ako se podnese peticija za uklanjanje sa liste i ako postoji formalni postupak koji će tada biti razmatran za uklanjanje.