Svetlana Cenić, politička analitičarka i ekonomisitica, u svojoj kolumni za Inforadar osvrnula se na aktuelna politička i društvena događanja u BiH.
“Dok prave onako važne face što Rusi i Kinezi nisu priznali novog visokog predstavnika, valjalo bi se podsjetiti na kinesku poslovicu da nesreća dolazi iz usta (šta ti bi, crni sinko, da onakve gnusobe pričaš?), a rusku da je lakše svađe izbjeći, nego ih okončati (koja je izlazna strategija sada?).
Kažu Rusi i da će se prijatelj složiti sa tobom, ali pravi prijatelj će se raspravljati (jesu li pravi prijatelji interesni takojevići?), a Kinezi da pametan čovjek nauči deset stvari, a vjeruje u jednu, dok budala nauči jednu stvar, a vjeruje da ih zna deset (odakle da počnem da nabrajam svekoliko neznanje?).
Nijemci dodaju da gdje se čast kupuje novcem, ona traje dok novca ima. Ima ona njihova i da bogataš nosi mozak u džepu. Tapšu dok imaš para i vlast, a tvoj mozak sav u tome. Nestane vlasti, istopi se uticaj i nestanu pare.
Zna to, barem, Dodik dobro. Otud panika. Samo ne zna očito sve ovo drugo. Jer, prvi put kada je sišao sa vlasti, a pričali njegovi prijatelji ili šta su već, telefon odjednom zaćutao, pare nestale. Tada je rekao i da će sljedeći put drugačije. I, eto, kad se vratio, ja se kladila sa njegovim pokojnim prijateljem da će biti još gori i da ne verujem da je išta iz tog telefonskog muka naučio.
Dobivenu opkladu nisam naplatila, a i čemu?! Mala bi to satisfakcija bila za sve ono što su poltroni bili u stanju da mi urade dokazujući se njemu. Očekujem da će ti isti uskoro pričati kako su podrivali iznutra, da su uvijek bili na pravoj strani, a da je hrabrost bilo biti unutra, imati sigurnu platu i privilegije, a ne vani na vetrometini, bez ikakve sigurnosti i sa bezbroj prepreka i etiketa.
Priznajem da se naslađujem kad gledam kako se udvaraju, mede i stoje mirno i na promašenim tribinama i skupovima poput onog na Kozari, a onda i kako onaj u čijoj se pozadini nastanjuju, hvali onog iznad sebe, odnosno Vučića, sve u desetercu veličajući njegovu ulogu kao najboljeg predsjednika ikad.
A ko bi znao ako ne on kojem su svi redom na slavu dolazili, po koje je helikopter ili avion odašiljao, kojima se u kampanju dolazilo?
I svi su bili najbolji dok nije došao najbolji od najboljih sa još više vlasti, više sile i više BIA uz sebe. BIA, sinko, BIA vrti gdje burgija neće. BIA i pare. Ako mi ne vjerujete, pitajte Vulina i tetku mu.
Elem, Kinezi i Rusi nisu priznali Schmidta, ostali jesu i šta sada da radimo? Da slušamo Vučića, koji je glede Schmidta malo za, malo protiv, a više za jer investicije i 70.000 zaposlenih u Srbiji, koji direktno zavise u ovom trenutku od tih njemačkih investicija.
Pored svih obećanja datih Mutti Angeli Dorothei Merkel. Njen uticaj će se smanjiti odlaskom s vlasti, ali nikada prestati neće. Za razliku od balkonoidnih političara, koji imaju prijatelja koliko traje vlast i dok pare ne nestanu, a jednako toliko dugo su im i porodice uspešne.
Nažalost, što bi rekla ona srpska poslovica, svi vole hajduke, ali niko za njima u goru neće, pa vlast podugo traje i ima razorne posljedice po imovinu, psihu i sve ono u šta se upravo takvi kunu vladajući beskrupulozno i neodgovorno.