Izmjene Izbornog zakona nisu stvarni i konačni cilj HDZ-a, tvrdi politički analitičar Ibrahim Prohić.
– Priča o reformi Izbornog zakona, o majorizaciji, o legitimnom predstavljanju, o sintagmi političko Sarajevo su samo dijelovi spina i samo alati iza kojih se kriju vrlo ozbiljni strateški ciljevi.
Najmanje 15 godina mi imamo evidentnu i čvrstu koaliciju između HDZ-a i SNSD-a, ili ako hoćete personalno na relaciji Dragan Čović-Milorad Dodik, koju nazivam osovina zla, zato što ta dva politička faktora imaju u biti isti strateški cilj.
Dodik želi da pokaže da je BiH nefunkcionalna i stoga da je secesija stoga legitiman cilj. Čović želi pokazati isto to, ali na nivou FBiH, odnosno da je Federacija nefunkcionalna, te da je stoga treći entitet ne samo potreban, nego i nužan scenarij.
PET CILJEVA
I jedan i drugi služe se vrlo jeftinim podvalama, a to je da oni opstruiraju i blokiraju rad državnih, odnosno federalnih institucija, a onda te blokade, odnosno tu nefunkcionalnost koju oni proizvode koriste za svoje strateške političke ciljeve. To je jedna igra koja se dešava. Jedna od posljedica je da je HDZ imao mjesto gradonačelnika Mostara imao 12 godina.
U Vladi FBiH HDZ drži ključne pozicije već osam godina. Oni govore nužnosti reforme Izbornog zakona u situaciji kada oni nisu omogućili da se implementiraju rezultati izbora od prije četiri ove godine, tvrdi Prohić u izjavi za Oslobođenje i O kanal.
Prema njegovim riječima, HDZBiH, odnosno Dragan Čović imaju pet strateških ciljeva koje nastoje ostvariti.
– Prvi od strateških ciljeva je da se blokadama i opstrukcijama suspendira politički sistem. Mi sve ove godine svjedočimo suspendiranju političkog sistema. SNSD je to uradio na jedan otvoren, grub, neposredna način. HDZ to radi suptilnije, ali je suština ista.
Drugi cilj je konstantno održavati atmosferu napetosti sa implicitnim, a ponekad i eksplicitnim prijetnjama u destrukciji. Najava da će se ići, oni kažu političkim sredstvima, u redefiniranje i institucionalnu reorganizaciju BiH, je samo jezička gimnastika za treći entitet.
Nije samo problem treći entitet, nego što se iza toga krije totalna blokada države i u konačnici secesija.
Treći strateški cilj je održavati na mentalnom planu, u svom dominantnom biračkom tijelu, agendu da je treći entitet ne samo moguć nego i nužan. Kod jednog velikog broja Hrvata, posebno u zapadnoj Hercegovini, ta agenda je živa. Ljudi tamo vjeruju da je to ispravan cilj.
Četvrti strateški cilj je elimiminirati opoziciju.
Prvo je to uradio Dodik sa opozicijom u RS-u. Mada se u posljednjih dvije godine opozicija u RS-u uspjela oduprijeti tom spinu i manipulaciji i rehabilitirati svoje pozicije. HDZ je u tome uspio u potpunosti. Tamo opozicija de facto ne postoji. Oni su uhvaćeni u zamku patriotizma i zajedništva pod okriljem HNS-a.
Niko u javnosti ne problematizira šta je HNS. To je, po formalno pravnim aspektima i procedurama, udruženje građana. Međutim, oni sada imaju status političkog subjekta.
Na taj način HDZBiH snaži svoju osnovnu agendu, a to je da su Hrvati u BiH ugroženi. Peti strateški cilj je apsolutizacija etničkog principa, odnosno potpuno delegitimiziranje građanskog principa, elaborirao je Prohić.
IZBORNA POBJEDA
Ipak, ima još jedna stvar koju Čović nije uspio ostvariti.
– HDZ je ostvario svoj dnevnopolitički cilj, a to je pobjeda na izborima.
Oni već sada ne moraju ništa više da urade, ne moraju imati nikakvu propagandu, a dobiće izbore, jer je javnost u tom dijelu zemlje preparirana i oni su se već opredjelili, jer se mora tobože sačuvati od političkog Sarajeva i moćnih Bošnjaka, koji dave Hrvate u BiH.
Time je HDZ ostvario svoje ciljeve netom nakon što su izbori raspisani. Jedino što još “žulja” Čovića, i zbog čega pravi pritisak oko izmjena Izbornog zakona, je da li će on biti član Predsjedništva BiH, zaključio je Prohić.
Napomenuo je i kako teoretski postoji vjerovatnoća da HDZBiH i Dragan Čović mogu ostvariti ideju o formiranju trećeg entiteta, ali da je realna mogućnost da se to i dogodi gotovo nikakva.
