Iza njega je višedecenijska karijera sportskog komentatora. Uz njegove riječi smo se tugovali i radovali gledajući utakmice reprezentacije BiH, prenosio je brojna finala Lige prvaka, evropska i svjetska fudbalska prvenstva, a autor je i nagrađivanih filmova o velikanima poput Ivice Osima.
U pitanju je, ko drugi nego, Sabahudin Topalbećirević. Legendarni Baho je zbog komentara pojedinaca odlučio da više ne komentariše “Zmajeve” te tako prepusti mjesto mlađima, no uprkos tome, čini se da će se našom zemljom uskoro prolamati ime još jednog Topalbećirevića.
Vijest da je njegov 18-godišnji sin Emir profesionalni ugovor sa KK Škofja Loka iz Slovenije izazvala je veliku pažnju medija u našoj zemlji.
Zvučno prezime je godinama unazad bilo i “uteg” mladom košarkašu i stoga ne čudi što je Baho na početku izbjegavao za Reprezentacija.ba portal govoriti o njegovoj karijeri.
– Bez imalo kurtoazije, moram reći da Reprezentacija.ba stvarno radi čestito i pošteno svoj posao. Hvala vam isto tako što prenosite isječke iz mojih emisija, jedan ste od rijetkih medija bez ega, jer mnogi ne žele da to urade.
A bile su vrlo zanimljive priče sa Baždarevićem, Janjošem, Pašićem, Baljićem… Ipak, kada je moj Emir u pitanju, nije mi problem izaći vam u susret, ali ne znam da li je rano sve to?
Ne bih želio da neko pomisli da ga ‘guram’ ili nešto slično, kaže nam stariji Topalbećirević koji je potom popustio.
– Emir je od malena involviran u sport, što je prirodno, rastao je uz mene i moje prijenose. Atletika, fudbal, košarka…, to je njegova sfera interesovanja i ponekad me podsjeća na mene kada sam bio mali.
Bilo mi je bitno jedino da ne krene mojim stopama, uvijek sam mu govorio da ne smije biti novinar-sportski komentator, znam koliko je to posao nezahvalan i nisam želio da prolazi sve ono što sam ja.
Zbog visine rano je počeo da trenira košarku, promijenio je u međuvremenu nekoliko klubova i stekao dobre navike, a imao je i poziv u kadetsku reprezentaciju. Za sada sve ide svojim tokom, govori s ponosom.
Mlađeg Topalbećirevića su zvali i zvučniji klubovi. Ipak, odlučio je ići korak po korak, a uporedo je upisao i fakultet u Sloveniji.
– Dobio je dobru šansu. Nije ovo 1. španska ili turska liga, nema tu nekih para da sebi osiguraš odmah egzistenciju, ali u ovim godinama neka i ne razmišlja o tome. Ima, što se kaže, dovoljno da malo potroši i sve potrebne uslove da se kao košarkaš dalje razvija.
Sretan sam što je odlučan da sam sebi stvori nešto. Prije nego što ću se vratiti iz Slovenije, rekao mi je u našem emotivnom razgovoru da želi postati košarkaš i sam zarađivati, a ne da gleda kako će se provoditi po sarajevskim kafanama.
Svaki otac najviše voli svoje dijete, kuje ga u zvijezde, međutim za Emira stvarno mogu reći da je na mjestu. Ponosan sam.
Jedno vrijeme je, kaže nam, trenirao i sa velikim Fenerbahčeom.
– U početku, moram priznati, nisam vjerovao da će se cijela priča ovako razvijati, ali malo po malo shvatio sam bi od njega nešto stvarno moglo biti. Pozive iz Slovenije je dobijao i ranije.
Kao otac usprotivio sam se da ide bilo gdje dok ne završi srednju školu. Kada je imao 13.5 godina trenirao je s Ludwisburgom, onda je bio gost velikog Fenerbahčea i tad sam vidio da nije ni slabiji ni lošiji od ostale djece koja su tamo.
To je važan faktor koji mu je dao dodatni motiv. Na kraju kada je upisao fakultet u Sloveniji, tamošnji klubovi su jedva dočekali, a odlučili smo se za KK Škofja Loka gdje je trener Igor Dolenc koji je ‘stara škola’.
Vjerujemo da je to dobar potez i da će tamo imati sve uslove da se dodatno razvija.
U U20 selekciji će biti jedan od vodeća tri igrača, a uporedo će biti priključen i seniorskom timu. Prve impresije Emira su, dodaje, više nego pozitivne.
– Poslije dva sata treninga izgleda kao da je bio dva sata na kiši. Baš mi je pričao da, ako im trening počinje u 19:30, nema šanse da je minutu kasnije. O svemu se vodi računa. I što je važno, razvijat će se dodatno u toj U20 selekciji koja kod nas ni ne postoji. Imat će dovoljno utakmica, to mu je najvažnije za razvoj, bez toga nema košarkaša.
I napredovanje na fizičkoj spremi je nevjerovatno. Sad ovih dana idu da se penju na Kranj, potom imaju u Mađarskoj zakazane utakmice. Slovenci su, ipak, košarkaška nacija. Dovoljno je vidjeti ispunjene sale kada oni igraju utakmice.
Ponekad je bio primoran da izbjegava Emirove utakmice.
– Ne znam kako će to zvučati, ali Emir je ponekad nosio i teret svog prezimena. Ja sam čak izbjegavao da gledam njegove utakmice, ponekad bih došao zamaskiran, sa kapom i šalom u Skenderiju jer nisam želio da se govori kako Baho gura svog sina.
Vrijeme će sve pokazati. Dočekao je svojih pet minuta, sada neka radi još više, a za ostalo ne brinem. Emir je i kao odličan učenik završio školu, nema poroke, primjeran je.
Suprugu i mene je bila i rasplakala objava njegovog sada već bivšeg trenera koji je, između ostalog, napisao kako bi volio da mu dijete bude baš kao Emir. Šta jednom roditelju treba više…
Osim što mu je velika podrška na putu da postane ozbiljan košarkaš, kao važnu stavku ističe i obrazovanje.
– U cijeloj priči supruzi i meni je škola bila najvažniji faktor. Znate kako je u sportu, jedna povreda može poremetiti sve planove, zato je škola najvažnija. Ona ostaje.
Isključivo je želio studirati sportski menadžment s kojim, danas-sutra, može raditi u nekom klubu našoj zemlji ili regionu. Ovako će spojiti ugodno sa korisnim, poručio je Topalbećirević na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.
