Josip Pejaković, iskreno, iz duše i srca gostujući na Face televiziji kod Senada Hadžifejzovića otvoreno je progovorio o brojnim temama. “Bosna je moja, kakva je da je! Kažu: Naš je, pa nek je od go.ana! Ma nije moj ako je od go.ana! Odlučio sam da za života obezbijedim dvije stvari: monografiju i grobno mjesto koje sam dobio kompenzacijom!”
“Neki su me angažovali, ali nisu imali para, pa su mi dali grobno mjesto i to za zaslužne! Rekli su mi: ‘Tvoje je samo da umreš; ostalo je naša briga!'”
“Majka mi je dala ime Nenad i tako sam se zvao sedam dana, a otac mi je dao ime Josip. Otac je bio privržen komunističkom sistemu, pa sam mislio da sam ime dobio po Titu, ali nisam!
Dobio sam ime po heroju iz Travnika koji je poginuo! Njegov život se na neki način produžio u meni!
I u ovakvoj BiH, kakva je, možemo duplo bolje živjeti! Moramo vidjeti ko će nam omogućiti taj bolji život!
Taj koji nam treba stalno se pretvara u proroka koji nam svake godine govori da će nam biti gore, ali za naše dobro!
Ljudi to prihvatili kao floskulu! Naši problemi ne potječu iz 1992.; oni potječu od Kulina bana, pa sve do današnjih dana! Kulin ban je bio prvi koga su neki tjerali da nema Bosne!
Ovo su moje knjige:
Knjiga ‘Crkva bosanska’ govori o autentičnoj srenjovjekovnoj crkvi! Bogumile su pobili, neke poturčili, pokrstili… Dobili smo historijski falsifikat! Nemamo nijedan original dokumenta – od povelje Kulina bana do Dejtonskog sporazuma! Država je ozbiljna stvar, a jedino smo je imali kad smo imali Crkvu bosansku!
Moja knjiga ‘Majke Srebrenice’ je spoznaja da svijet nije crno-bijeli! Između toga postoji istina koja još uvijek nije dokraja otkrivena! Sretao sam ljude u Srebrenici kako se zlopate! Preda mnom je stajala žena koja je izgubila petnaest članova porodice, a imala je fantastičan osjećaj za humor!
Nikada od njih nisam čuo ružne stvari o Srbima! Muslimani su petsto godina čuvali srpske svetinje! Kada je to prekinuto, odnosi između Srba i Bošnjaka se pogoršali! Justin
Dečanski Savinski, o kojem sam napisao knjigu, spasio hiljade i hiljade gradova, a živio je u Sarajevu! On nije bio samo srpski, nego sveopći! O Avdi Međedoviću uče na Harvardu, a kod Bošnjaka ga nema ni u jednom udžbeniku! Zovu ga balkanski Homer, a mislio sam da niko ne piše ljepše od Šantića!
Memento mojoj karijeri je moja knjiga ‘Glumac po zanatu’! To je za 55 godina mog umjetničkog rada! Odlučio sam da za života obezbijedim dvije stvari: monografiju i grobno mjesto koje sam dobio kompenzacijom! Neki su me angažovali, ali nisu imali para, pa su mi dali grobno mjesto i to za zaslužne!
Rekli su mi: ‘Tvoje je samo da umreš; ostalo je naša briga!’ Da nisam imao to grobno mjesto, ne bih mogao izdati monografiju, jer bih morao umrijeti da bi neko to o meni napisao!
Monogafiju pišem o njemu, anamo onome, koji više ne živi nego mu se život samo dešava! Na kraju krajeva, uštedio sam državi pare! Te pare koje su bile namijenjene meni vjerovatno će završiti u njihovim džepovima! Ja sam zapravo umro, samo mi nisu javili!
Knjiga ‘Grivo’ je priča o ždrebetu koje je postalo konj, preživio rat, a na kraju uletio u minsko polje.
Probosanski u njihovom prijevodu znači ukradi, opljačkaj redom sve što je bosansko! Osmorka su rogovi u vreći! Već su dokazali da nisu Osmorka nego Šestorka! Našli su se samo u jednom programu – IMT: ima li mene tu! Šestorki su priheftali dvojac i naravili novi program koji se zovi KIMT: koliko ima mene tu!
To se radi javno! Na koridu u Čevljanovićima dođe 20.000 ljudi – to je građanska BiH! Za BiH uvijek postoji izlaz, znam to! Dok ima male djece koja se tek rađaju, bit će Bosne! Bosna će živjeti zahvaljujući djeci koja u nama bude emociju!”, kazao je između ostalog Pjeaković.
Pogledajte cijelo gostovanje.
