Jednu od glavnih uloga u filmu Deset u pola, bh. reditelja Danisa Tanovića igra i popularni hrvatski glumac Goran Navojec. Njegov lik u filmu se zove Jasko i on je kafedžija.
Posljednja scena filma snimljena je danas u Sarajevu. U pauzi od snimanja, ekipa portala Radiosarajevo.ba je u razgovoru sa Navojcem saznala sve o detaljima iza kulisa.
Navojec je upitan koliko je ćevapa pojeo za vrijeme boravka u Sarajevu, a otkrio je i prati li aktuelnu političku situaciju u Hrvatskoj i izbore koji su jučer održani.
“Moram priznati da sam slabo do sada jeo ćevapa, jer ne glumim ćevabdžiju nego kafedžiju. Inače sam fan sudžukica, ali naravno, ćevap je nezaobilazan prehrambeni artikl. Ćevap je način života i on je, kao što vidimo u ovom filmu, dogurao do toga da bude glavni lik“, kroz osmijeh govori Navojec.
Dodaje da je Đuro zadužen za zabavu na pauzama.
“Kad ne snimamo, onda je veselo ako je neko inspirisan. Obično je Đuro zadužen za to da svima bude zabavno, jer on ima i taj dar i stvarno je svašta u životu doživio i to vrlo rado prenosi drugima. A nekad i nije tako veselo, jer ovisi od toga šta smo radili taj dan, koliko smo umorni. Prilično su zahtjevna snimanja, ustajemo u 5, nekad u 4 sata ujutro, pa se snima po 12 sati dnevno. Snimanje je trajalo 21 dan, a trebalo je barem 32, 33 dana. Ovo je rekordno snimljeno i svi smo bili pritisnuti“, otkriva Navojec.
S obzirom na činjenicu da se nedovoljno ulaže u filmsku industriju, veoma je teško, nastavlja Navojec, snimati u takvim uslovima.
„Najviše nadrapaju ljudi, taj ljudski faktor. Manje ljudi koji rade na više radnih mjesta, govorim o produkciji, ljudima koji rade na svjetlu, tonu, scenografiji… tu se štedi, ne možeš štedit na danu kamere, ne možeš štedit na stvarima koje su ultimativne da bi se snimao film, a na svemu drugom možeš. Mi smo ljudi takvi, nemamo organizirane sindikate, cjenovnike, sve te stvari. S tim se i u Hrvatskoj borimo, a kolege mi kažu da je situacija vrlo slična i u BiH. Kada bi se znali barem neki minimumi ispod kojih se ne ide, onda bi to bilo nešto sasvim drugo. Onda je pitanje da li bismo uopće snimali filmove“, iskren je Navojec.
O uspjehu koji je postigao bh. kandidat za Oscara, film „Quo vaids, Aida“ rediteljice Jasmile Žbanić, neminovno je govoriti, smatra Navojec te dodaje:
„Za mene je taj film dobio Oscara. To što smo mi na Balkanu navikli da nije dovoljan uspjeh ako smo drugi ili treći, jako je pogrešno. Naprotiv, to je strahovito veliki uspjeh, jer sve ostalo nema veze s kvalitetom filma. Sve ostalo ovisi od toga koliko je moćna produkcija koja stoji iza tebe. Mi smo u tim stvarima uvijek bili slabi, jer ne znamo ni šta znači novac za postprodukciju, ponašanje na festivalima, mi to uopće nemamo u budžetima, a ljudi imaju budžet za to. Mislim da je ovo što se desilo s filmom „Quo vadis, Aida“ briljantan uspjeh“, mišljenja je Navojec.
Na priču o genocidu u Srebrenici koju je Jasmila prenijela na filmsko platno, kaže, ne može biti ravnodušan.
„Pogledao sam film i mislim da je jako dobar, odlično je napravljen. To je jedan od najtragičnijih događaja u historiji čovječanstva i način na koje je to stravično zlo prikazano je pametan i teško je reći u ovakvoj situaciji, ali film je kreativno napravljen. Fantastičan je“, kaže Navojec.
Na konstataciju da ga Sarajlije doživljavaju kao svog, Navojec kaže da su simpatije obostrane te da se i sam u glavnom gradu BiH osjeća kao kod kuće.
„Ja se tako osjećam u Sarajevu. Proveo sam puno vremena u Sarajevu, najviše zbog serije Lud, zbunjen, normalan i benda Karne, ali posljednjih četiri, pet godina se desilo da nisam bio nijedan dan u Sarajevu i sad sam opet dobio priliku da obiđem stare prijatelje i stara mjesta srca svoga i jako mi je lijepo. Samo još da ne moramo snimati, gdje bi mi kraj bio“, na kraju se našalio Navojec.
