Nermin Nikšić, predsjednik SDP Bosne i Hercegovine obratio se Miloradu Dodiku, lideru SNSD-a i članu Predsjedništva BiH povodom njegovih izjava i poruka upućenih Christian Schmidtu, visokom predstavniku u BiH nakon nametanja odluka o izmjenama Izbornog zakona BiH.
Pismo Nikšića prenosimo u cjelosti:
“Jako je uočljiva činjenica da iako se vrlo često pozivate na Ustav Bosne i Hercegovine i druge relevantne domaće i internacionalne propise, ne nudite niti jedan citat iz ovih akata koji bi išli u prilog Vaših argumenata.
Za početak, dozvolite da ukažem kako nije dobro da se pogrešno predstavljate, ukoliko već želite da Vaši argumenti budu uzeti u razmatranje i uvaženi kao stav jednog legitimnog organa.
Naime, Ustav Bosne i Hercegovine ne poznaje funkciju „srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.“
Ustav Bosne i Hercegovine u članu V precizira da se „Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.“
U daljnjem tekstu definisano je da član Predsjedništva „može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran…“.
Dakle, članovi Predsjedništva BiH formalno u radu tijela predstavljaju administrativne jedinice iz kojih su izabrani, a ne pojedine narode, neovisno o tome iz reda kojeg naroda su izabrani.
U skladu sa članom V. 3. Ustava Bosne i Hercegovine, svi članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu u cjelini i interese svih njenih građana.
Naravno da dijelimo identično stajalište kako je za državu Bosnu i Hercegovinu najpoželjnije da imamo funkcionalne institucije koje rade svoj posao u interesu građana.
Upravo rad i funkcionisanje institucija države na svim razinama, od lokalnih i kantonalnih, preko entitetskih do državnih, može pokazati da država Bosna i Hercegovina može opstati bez internacionalne arbitraže kroz instituciju visokog predstavnika.
Nažalost, blokada države i njenih institucija u vremenu aktuelne vlasti SDA-SNSD-HDZ je najbolji dokaz da je institucija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini prijeko potrebna.
Blokiranje usvajanja zakona kojim se država približava Evropskoj uniji, nepoštivanje presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, presuda međunarodnih sudova po pitanju ljudskih prava i genocida u Srebrenici, rušenje ustavnog poretka, kršenje domaćih propisa o zabrani diskriminacije, potpuni izostanak državnog odgovora na najveće globalne krize, od migrantskog vala, pandemije virusa Covid-19 do aktuelne inflacije umnogome uzrokovane ruskom agresijom na Ukrajinu, samo su neki od dokaza o potrebi postojanja i aktivnog djelovanja institucije visokog predstavnika.
Što se tiče osporavanja legitimiteta trenutnog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, g. Christiana Schmidta, on je neupitan i to ću potkrijepiti nizom argumenata.
Prije svega, potpuno je netačno da je bosanskohercegovački entitet Republika Srpska (RS) strana potpisnica Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum).
U prvoj rečenici Dejtonskog sporazuma navedeno je da sporazum potpisuju „Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Federativna Republika Jugoslavija („strane“)“. Dakle, nije istina da je RS strana potpisnica sporazuma, nego su to tri suverene države, uključujući državu Bosnu i Hercegovini čiji je entitet RS neodvojivi dio.
Kad govorimo o statusu visokog predstavnika navest ću niz argumenata koji dokazuju netačnost Vaših tvrdnji i upućuju na činjenicu da g. Schmidt ima puni legitimitet za vršenje dužnosti:
· Naime, nije jedinstvena praksa da visokog predstavnika u BiH imenuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. Naprotiv, ustaljena praksa je da visokog predstavnika imenuje Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje odluke ne mora donositi konsenzusom. Jedina do sada jedinstvena procedura jeste da je svakog visokog predstavnika birao PIC;
· Konferencija o provedbi mira održana u Londonu u decembru 1995. godine je imenovala prvog visokog predstavnika Carla Bildta.
Konferencija je uspostavila PIC kao organ koji se tako smatra pravnim sljednikom i reprezentom država Konferencije, pa stoga PIC ima puni legitimitet za donošenje odluka o imenovanju visokog predstavnika. Dakle, g. Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a, nego je Vijeće sigurnosti UN-a u rezoluciji 1031 istaknulo da se slaže sa imenovanjem Bildta od strane Konferencije;
· Dodatni dokaz za ovakve tvrdnje je da se o imenovanju Christiana Schwarza Schillinga Vijeće sigurnosti UN-a uopće nije izjašnjavalo, nego je primilo k znanju informaciju o preuzimanju dužnosti koju je generalnom sekretaru UN-a dostavio dotadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown;
· Na kraju, Valentina Inzka je također imenovao PIC, a Vijeće sigurnosti UN-a je potvrdilo njegovo imenovanje, koje je ipak formalno izvršio PIC.
Na osnovu ovih nespornih činjenica očito je kako praksa Vijeća sigurnosti varira od slučaja do slučaja, dok je konstanta imenovanje od strane PIC-a.
Vijeće sigurnosti se jeste određivalo o imenovanjima pojedinih (ne svih) visokih predstavnika od strane PIC-a, ali nikada nije samostalno vršilo imenovanje, niti ima pravnog osnova za takvu praksu. Naprotiv, već u slučaju g. Bildta se da jasno zaključiti da je Vijeće sigurnosti dalo puni legitimitet Konferenciji, odnosno kasnije njenom tijelu PIC-u, potvrđujući pravo ovog organa da imenuje visokog predstavnika.
Naime, Rezolucijom 1144, usvojenom jednoglasno, dakle i uz podršku Rusije, Vijeće sigurnosti UN-a je potvrdilo puni legitimitet i autoritet PIC-a u odlučivanju o visokom predstavniku, obimu njegovih ovlaštenja i njegovoj funkciji, pozdravivši zaključke PIC-a sa Bonskog zasjedanja iz decembra 1997. godine, bez ikakvog unilateralnog intervenisanja u odnosu na utvrđene zaključke i precizirana ovlaštenja visokog predstavnika.
Na ovaj način je još jednom potvrđen apsolutni autoritet PIC-a u odnosu na funkciju visokog predstavnika, što podrazumijeva imenovanje i definisanje ukupnog okvira djelovanja i ovlaštenja visokog predstavnika.
S tim u vezi, posebno je važno što Aneks 10 Dejtonskog sporazuma na kojeg se pozivate, ali ga uobičajeno ne citirate, određuje da „Strane zahtijevaju postavljanje Visokoga povjerenika, koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, kako bi stranama olakšao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, usklađivao aktivnosti organizacija i agencija koje su angažirane u civilnom aspektu mirovnoga rješenja na taj način što će provoditi zadaće povjerene rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.“
Prema tome, Aneks 10 u stvari definiše da se ovlaštenja visokog predstavnika, a ne njegovo imenovanje, određuju rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a.
Ovaj Aneks je apsolutno ispoštovan jednoglasnim usvajanjem iznad navedene rezolucije kojom su potvrđena tzv. „bonska ovlaštenja“ kao sastavni dio mandata visokog predstavnika.
G. Dodik, ne mogu se složiti i smatram potpuno netačnom Vašu konstataciju da djelovanje visokog predstavnika Bosnu i Hercegovinu čini „nesuverenom, neefikasnom kvazi-državom“.
Potpuno je nesporno da je Bosna i Hercegovina internacionalno priznata suverena i nezavisna država. Bosna i Hercegovina trenutno nažalost jeste neefikasna, ali to nije posljedica rada visokog predstavnika, nego nerada vlasti koju čini Vaš SNSD s partnerima iz HDZ i SDA.
Blokada zakona presudnih za ubrzanje puta ka EU, uskraćivanje ustavom zagarantovanih prava na jezik, identitet i zapošljavanje, zatim štićenje korupcije i priječenje implementacije antikorupcijskih zakona, parainstitucionalno djelovanje i delegitimiranje države međustranačkim dogovorima i „podjelom plijena“, kršenje domaćih i međunarodnih presuda, samo su neki od „grijehova“ vladajuće većine u kojoj učestvujete, sa kojim zajedno punite crne liste najrazvijenih i najdemokratskijih država svijeta.
Vi i Vaša stranka prednjačite u segmentu negiranja presuda domaćih i međunarodnih sudova i blokade domaćih institucija.
Bosna i Hercegovina jeste suverena država, uprkos stalnom negiranju njenog suvereniteta iznutra, te od strane najviših dužnosnika susjednih država Republike Srbije i Republike Hrvatske. Veliki dio „fakture“ za
nefunkcionalnost naše države treba ispostaviti na račun ovih država, uz domaće rušitelje pravnog poretka. Visoki predstavnik do sada ni jednim činom nije umanjio ili osporio rad i funkcionalnost državnih institucija.
Što se tiče Vaše konstatacije da visoki predstavnik krši ljudska prava i slobode konstitutivnih naroda i građana, dozvolite da naglasim očiti paradoks Vaše tvrdnje.
Ljudska prava, kako definicija i kaže – pripadaju ljudima, pojedincima, a ne kolektivima i njihovo kršenje se utvrđuje u odnosu na pojedinačne članove društva. Što se tiče kolektivnih odrednica, dozvolite da Vam još jednom naglasim da Ustav Bosne i Hercegovine ne prepoznaje tri, nego pet ravnopravnih kategorija.
U definiciji u Preambuli Ustava precizno je određeno da „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.“ Dakle, Bošnjaci (1), Hrvati (2), Srbi (3), u zajednici sa ostalima (4) i građani Bosne i Hercegovine (5) utvrđuju Ustav, a ne entiteti ili isključivo tri etničke grupe.
O kršenju prava članova pojedinih etničkih grupa na osnovu njihovog identiteta od strane Vaše vlasti dovoljno je rečeno u presudama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnom uskraćivanju prava na jezik, presudi protiv Vaših partnera u vlasti kojom je utvrđena diskriminacija i segregacija u obrazovnom sistemu, presudi o neustavnim obilježjima u oba entiteta, itd. Visoki predstavnik do sada niti jednom odlukom nije prekršio ničije pravo.
Na kraju, dozvolite da Vas podsjetim na još jednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine. Članom II.2. Ustava Bosne i Hercegovine određeno je da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim Protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da ovi akti imaju prioritet nad svakim ostalim pravom.
Iako se radi o presudama čija implementacija u skladu sa iznad navedenom ustavnom odredbom ima prioritet nad svakim drugim pravom, Vi presude Evropskog suda za ljudska prava nigdje i nikada ne spominjete.
Jasno je i zašto to činite. To činite jer njihova implementacija u potpunosti demontira diskriminacijski sistem koji štitite i u okviru kojeg sa svojim partnerima funkcionirate”, naveo je Nikšić
