Stranaca koji uče bosanski jezik mnogo je više nego što mislimo. Kako im ide? Šta je najteže? Šta kažu profesionalci koji im pomažu na tom putu? S prevođenjem kojih izraza su imali najviše neprilika? Uspijevaju li jednom strancu objasniti značenje izraza ‘malo sutra’ ili ‘kako da ne’? Pitali su ovo Aminu Bjelopoljak Abaza – instruktoricu bosanskog jezika. A svoja iskustva sa učenjem ispričali su i Nadja Gydat – preduzetnica koja je život u Švicarskoj zamijenila životom u Bosni i Hercegovini, te Mozzyja – influencera iz Norveške koji putuje svijetom i uči jezike.
Mozzy je u Sarajevu odlučio ostati tri mjeseca, a Nadja u BiH živi već 15 mjeseci. Ugostili su ih u studiju N1.
Mozzy je u Sarajevo, na početku, stigao zbog hrane o kojoj je slušao hvalospjeve. Potom, kaže, svidjela mu se kultura, a onda je krenuo ‘hvatati’ prve riječi.
U startu, najviše ga je šokiralo pitanje ‘gdje si’?
“Ma kako ‘gdje si’, pa tu sam! Onda odgovorim ‘jarane, evo me'”, prepričava kroz smijeh Moozzy.
Za razliku od njega, naša druga sagovornica na ovu temu, Nadja iz Švicarske – u BiH nije samo u prolazu. Došla je da ostane, i to u Visokom. U BiH boravi već 15 mjeseci.
“Rekla sam – ja moram ići u Bosnia. Trebala sam još izazova. Život i Bog su me doveli”, prepričava.
Ipak, sa jezikom nije išlo glatko.
“Gramatika bosanska je katastrofa”, govori dok dodaje da svaki moment koristi za razgovor, te da itekako voli biti ovdje.
Nadjina profesorica bosanskog jezika Amina Bjelopoljak Abaza podcrtava da nismo ni svjesni koliko je ljudi poput Nadje u Bosni i Hercegovini. Naglašava da dosta njenih učenika se na učenje bosanskog jezika odlučilo nakon samo jedne posjete državi, a sve sa ciljem kako bi im iduća bila što ljepša.
Iskoristili smo priliku i da je pitamo kako učenicima pojašnjava lokalne izraze, poput onog ‘malo sutra’.
“Stranci i moji učenici zapravo najviše vole te izraze koji se ne mogu prevesti ni na engleski, ni na jedan drugi jezik”, naglašava, dok dodaje da posebno važan aspekt u njenom radu predstavlja balans u pojašnjavanju lokalizama i pravilnih izraza.
I Mozzy se, dodaje, našao u situaciji kada mu je neko odgovorio sa ‘malo sutra’.
“Pa, mi smo u današnjici, šta se dešava?”, pitao se tada.
Dosta ga je zbunjivala i riječ ‘prijatno’, ali i izraz ‘kako da ne’, ili ‘zašto da ne’.
“Naučio sam da prijatno znači ‘zbogom’. Onda sam jeo svoju hranu, uživao sam, a prijatelj je dodao ‘prijatno’. Pitao sam se šta se dešava”, priča Mozzy kroz smijeh navodeći da je mislio da “prijatno” znači i da odlaze. a tek su sjeli i dobili hranu.
Usprkos izazovima, itekako uživa u društvu svojih bosanskohercegovačkih prijatelja.
“Kad sam prvi put pričao sa ljudima ovdje, osjećao sam se kao da me poznaju deset godina… I bosanske žene su jako ljubazne. Ali ima razlika u kulturama, neke su otvorene, a neke ne.
Ono što sam naučio je da nije lako izlaziti sa djevojkom iz Foče, ne plaćaju piće”, govori kroz smijeh.
Za kraj – sagovornici poručuju kako je Bosna otvorena, sa šansama za biznis “na svakom koraku”, sa šansama za budućnost i ugodan život – a da Bosanci i Hercegovci često ne vide ono što vide oči stranaca.
Pogledajte…
