Centar za napredne studije iz Sarajeva (CNS) i Institut za političke studije “Sami Fraseri” iz Tirane organizovali su 19. i 20. novembra 2021. godine u Skadru, debatu na temu “Izazovi za mir, stabilnost i prosperitet do 2030. godine”.
Jedan od učesnika u debati bio je ugledni kosovski advokat Azem Vlasi, koji je poznat po svom političkom aktivizmu, koji traje već 40 godina.
Njegov tekst o temi debate prenosimo u cijelosti.
– Tema je vrlo zanimljiva i aktuelna, debata je bila sadržajna i također interesantna, a dvije ugledne institucije koje su organizovale događaj pokazale da razumiju delikatan momenat u kojem se Balkan nalazi.
Učesnici u debati su bili vrlo dobri poznavaoci prilika u svijetu, relativno mladi, dobro obrazovani sa znanjem stečenim i na univerzitetima zapadnih zemalja.
Albanija i Bosna i Hercegovina, svaka na svoj način interesantne su i važne države u regiji, pa zbog toga i sam susret ima poseban značaj.
Zašto ovo navodim? Živimo u vremenu ubrzanog povezivanja svijeta i mi na Balkanu smo tako blizu jedni drugima, a nismo adekvatno povezani.
Zato je ovaj susret, prije svega mladih i obrazovanih ljudi, uz nekoliko seniora, od istorijskog značaja. Oni sagledavaju svijet na ispravan način i precizno detektuju probleme s kojima se susreću države naše regije koje teže euroatlanskim integracijama.
Danas se na našem prostoru sudaraju dvije sile, jedna je retrogradna i nacionalistička, dok je druga napredna i globalistička.
S jedne strane se nalazi Srbija koja želi biti hegemon na Balkanu i provesti ideju vlastitog geografskog širenja zauzimanjem teritorija susjednih država, dok se sa druge strane nalaze ugrožene države od strane te iste Srbije.
Pitanje ostaje da li će Evropa i Amerika ostati vjerni svojim principima demokratije i ljudskih prava, ili će popustiti pod naletom nacionalizma i destrukcije.
Želim da vjerujem da je moj prijatelj, bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, bio u pravu kada je rekao da je arhitektura ovih prostora završena. Naravno mislio je na svetinju nepromjenjivosti međunarodno priznatih granica na čemu moderni svijet počiva.
Ako se taj princip naruši na Balkanu, i ako Evropa ne bude promovisala i branila vlastite proklamovane principe, onda ni sama Evropa nema budućnosti.
Zbog toga sve proevropske političke snage u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, ne smiju pristati na ustupke pod ucjenama i prijetnjama desničarskih snaga, bilo da dolaze iz regije ili Evropske unije.
Albanija ima uređene i prijateljske odnose sa svim zemljama na Balkanu, stoga njena državna politika može znatno doprinjeti stabilnosti, miru i saradnji u regiji.
Ona nije opterećena recidivima teške prošlosti koji prate druge zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, a koje su prošle kroz međusobne sukobe i teška stradanja.
Bosna i Hercegovina je najteže prošla u procesu raspada Jugoslavije, a i danas se na nju nasrće sa pozicija iste one politike koja je prije tridesetak godina krenula uništiti njeno multikulturalno društvo kroz zločine širokih razmjera i genocid počinjen nad Bošnjacima.
Ljudi iz Bosne su najpozvaniji danas da govore o tome i da se politički izbore da se to više nikada ne ponovi. Svi mi im moramo pomoći u tome.
Tokom dvodnevne rasprave na pomenutom skupu u Skadru dominirala je ocjena da je danas bezbjednosna situacija i opasnost po mir i stabilnost veća nego prije desetak godina.
To je zato što su u Srbiji opet na vlasti ljudi one stare ratne politike iz devedesetih koji ničim ne pokazuju da su tu politiku ostavili iza sebe niti da su se okrenuli budućnosti, pomirenju i prosperitetu.
Nade u jednu drugu, demokratsku Srbiju okrenutu budućnosti i saradnji sa susjedima brzo su iščezle. U nešto drugačijoj formi, prilagođena novim okolnostima, još uvijek je živa ideja da se Srbija teritorijalno proširi na štetu susjeda.
Onomad je to Srbija radila na platformi Memoranduma SANU iz 1986. godine, a od 2010. godine na platformi “Memoranduma 2” i kroz ideju o “Srpskom svetu”.
Kako se Srbija okrenula staroj poltici, tako su stari duhovi oživjeli i u bosanskohercegovačkom entitetu RS.
Po istom planu Srbija to radi permanentno prema Kosovu, a sada i prema Crnoj Gori. Destruktivcima i nacionalistima idu na ruku međunarodne okolnosti koje su se u međuvremenu značajno promjenile, pa time i globalni prioriteti zapadnih zemalja.
U samoj Evropskoj uniji u mnogim zemljama su oživjele desničarske političke partije koje narušavaju jedinstvo same Evropske unije.
To koristi Rusija da preko Srbije, kao svoje uporišne tačke u regiji, proširi uticaj na Balkanu. Na tom putu Rusija ne mari za destruktivno djelovanje režima iz Beograda u korist ostvarivanja ciljeva velikosrpskog nacionalizma.
I pored djelovanja ruskog uticaja, ipak je prisustvo Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i drugih zapadnoevropskih zemalja najveći garant za očuvanje mira i stabilnosti u regiji.
Također, vlade i civilno društvo proevropskih zemalja regije, se moraju povezati i maksimalno angažovati u očuvanju mira i stabilnosti.
Greške iz prošlosti se ne smiju ponoviti! Sva dešavanja na Balkanu se reflektuju i na nacionalne i sigurnosne interese SAD-a i EU, kao i NATO-a u cjelini.
Zbog toga je važan angažman zapadnih saveznika u našoj regiji kako bi se spriječilo destruktivno djelovanje Rusije i Srbije. Ipak smo mi dio Evrope, i treba se voditi računa da Balkan nije Afganistan!
Organizacije civilnog društva i subjekti kao što su Institut “Sami Fraeri” iz Tirane i Centar za napredne studije iz Sarajeva, trebaju biti aktivniji i sarađivati u naporima za mir, stabilnost i progres u našoj regiji.
Treba podržati i napore demokratskih snaga i civilnog društva u Srbiji koje se bore za demokratizaciju i okretanje ove države ka novoj budućnosti, ka saradnji, prijateljstvu i pomirenju sa susjednim državama i narodima.
Raskid sa dosadašnjom politikom Srbije prema susjedima od bitne je važnosti za mir, stabilnost i saradnju u našoj regiji.
Budućnost se mora graditi na prihvatanju grešaka iz prošlosti, a posebno priznavanja genocida u Srebrenici koji je počinio režim iz Beograda.
Trenutno slavljenje i veličanje zločina najviše dugoročno šteti samom biću Srbije. Dok se ne desi katarza u samoj Srbiji, ostale zemlje Balkana koje vide svoju budućnost u NATO-u i Evropskoj uniji trebaju sarađivati i jačati vlastite demokratske i lobističke kapacitete, napisao je Vlasi za IGES.
