Profesor geografije Vedran Zubić je, gostujući u O Dnevniku, pojasnio kada možemo očekivati da se stabilizuje tlo u Bosni i Hercegovini, odnosno može li se to očekivati.
– Ja bih volio da to bude sutra, ali, nažalost, neće to biti tako. To je dug geotektonski proces. Ovo je bio popriličan disbalans. 5,7 je veće oslobađanje energije od atomske bombe u Hirošimi ili Nagasakiju. Imamo ogroman disbalans.
Nisam o njemu želio pričati u petak, da ne prepadam ljude. Sada trus koji je mnogo manji, može vam ugroziti mnogo više stanovništva.
Zato što je prvi potres napravio problem u morfološkoj strukturi krečnjaka, omogućio odrone, obrušavanje zemljišta, a sa druge strane, što je dodatno devastirao i ponudio nam neki cijep i ciglu skrivenu koja je opasna, a koju će on oboriti.
Zato naše službe moraju reagirati da saniraju i onemoguće odrone i da statika, mislim na znanstvenu statiku i inžinjere koji će potvrditi prije ulaska u svaku kući da li se smije ili ne smije, da li je stabilnost kako treba.
Ja sam čuo ljude u Nevesinju, kažu: “Mi smo pravili kuće kao Pentagon. “To što smo nabacali betona, ne znači da je statika kako treba”, pojašnjava Zubić.
Prisjetili smo se Banje Luke i zemljotresa 1969. godine. Tada je bilo 6 stepeni po Rihteru, a sada je bilo 5,7. Banja Luka je tada bila razorena, 15 poginulih i preko 1.000 povrijeđenih. Pojasnio je šta nas je sada spasilo od takve katastrofe.
– Nije nas ništa spasilo. Naime, to 6,0 nije malo jače od 5,7, jer trus je logaritamski, eksponencijalna je funkcija. 6,0 je mnogo više od 5,7 mada nam izgleda blizu. Sa druge strane, ipak je sam epicentar Banja Luka gust urbani prostor, za razliku od zone gdje je epicentar bio sada.
Tromeđa, Stolac, Ljubinje i Berkovići, to nije toliko urbano naseljeno. Ako negdje tražite depopulacioni prostor u BiH, osim dijelova naše Krajine, to je naravno i istočna Hercegovina.
Bojim se da nas nije spasilo to, nego nas je bukvalno spasilo, uvjetno rečeno, to što nije pogodilo neki veliki urbani centar, srećom, ističe.
Sasvim sigurno da je u ovakvim situacijama panika najgora. Zubić je poslao poruku našim gledateljima.
– To je najgora stvar. U petak sam dobio ne znam koliko stotina poruka ljudi, gdje pitaju smiju li zaspati. U tom trenutku ih samo treba smiriti.
Ja kritiziram i medije koji previše počnu pričati o tim stvarima, bez nekih argumenata, samo radi nekog klika i lajka. Ljudi su u panici, zato što ne poznaju to, i kada nešto ne znate i u mraku ste, onda ste u strahu.
S druge strane, nemate neku zvaničnu informaciju i osobu kojoj vjerujete i koja će reći: “Stanite, ljudi, polako, poslali smo medicinske potrepštine, nema problema, zgrada Mostarka je valjcima, nema problema.
“Naravno, u tom trenutku, neću reći da se laže, nego se govori segmenat koji stanovništvo treba čuti da bi se primirilo. Mnogo više štete, ljudskih žrtava, možete imati u paničnoj reakciji ljudi koji počnu negdje trčati i bježati, bila to poplava, vatra, odron, klizište, trus, itd.
Trus traje kratko. Ja bih volio vašim gledateljima reći da izađu iz prostora u kojim se nalaze. To traje 30 sekundi. Vi ste u prvih 10 sekundi šokirani i još uvijek razmišljate da li vama hipofiza radi ili je zaista trus. Ko to reagira na 30 sekundi? Niko od nas nije Usain Bolt.
Ali je sigurno da treba uvijek biti neko ko će smanjiti kvantitet panike. Ako mogu izaći, neka izađu. Ako se mogu sakriti od nečega, nekog urbanog izgrađenog elementa koji ih može udariti, neka to urade. Ali, što manje panike. Molim i zvaničnike i medije da smanje nivo paničnih reakcija, poručio je Zubić.
