Profesor Enver Išerić osvrno se na učestale tvrdnje predsjednika HDZ Dragana Čovića da nema uvjeta za održavanje izbora u BiH, ali i pozive njegovih političkih satelita da se izvrši teritorijalna reorganizacija BiH.
Njegov stav prenosimo u cijelosti.
“Ima, ima Dragane uslova. Sve je isto kao 2018. godine. I Ustav i Izborni zakon. Ista je i opstrukcija provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava. Možete opstruirati osiguranje sredstava za potrebu provođenja izbora, ali i to se može riješiti.
A bojkotirati izbore može svaka partija. I to je jednostavno, ko ne učestvuje na izborima ne može biti u vlasti.
Kaže Karamatić: ‘Vrijeme da se krene u teritorijalnu reorganizaciju BiH.’
E, sa Karamatićem se slažem. Vrijeme je bilo davno. I to nakon presude Međunarodnog suda (2007.) kojom je potvrđeno da je vojska i policija RS u Srebrenici počinila genocid nad Bošnjacima. Samo nisam siguran da li se slažemo u broju administrativnih jedinica (regija, entiteta, okruga…).
Ja bih teritorij Bosne i Hercegovine reorganizirao na četiri ili pet regija. A Karamatić bi vjerovatno i drugi naziv i drugi broj administrativnih jedinica”, zaključio je profesor.
Enver Išerić, doktor pravnih nauka, osvrnuo se u kolumni i suštinski objasnio problem izbornog zakona u BiH.
“Ukoliko pažljivo analiziramo sadržaj tih razgovora/pregovora bilo bi ispravnije zaključiti da su propali pokušaji dodatne segregacije i diskriminacije.
Naime, pregovori su trebali biti usmjereni na implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava, a koja se odnose na mogućnost kandidovanja svih građana za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i za delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
To pitanje se pokušalo „majstorski“ zakamuflirati i to brisanjem etničkog predznaka, a uvođenjem raznih izbornih marifetluka koji bi uveli dodatne diskriminacije među građanima, a Ostalim i dalje onemogućiti pristup javnim funkcijama.
Jedna od tih podvala je i takozvano elektorsko glasanje za članove Predsjedništva i to uvođenjem dodatnih nejednakosti u vrijednosti glasa građana u pojedinim izbornim jedinicama, ali i nejednake vrijednosti glasa građana/birača iz istog konstitutivnog naroda. Zbog toga je bolje da su pregovori propali.
Govorilo se, a i nakon pregovora se govori, o potrebi uklanjanja blokada izbora Predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i izbora sudija Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga želim ukazati na postojeće ustavne mogućnosti otklanjanja tih blokada.
„Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH. „(Član IV. B. 2. Ustava Federacije BiH)
Znači, jedna trećina bilo kojeg kluba može predložiti kandidate za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH i nije potrebna za predlaganje kandidata po jedna trećina delegata iz svakog kluba (bošnjačkog, hrvatskog i srpskog).
U prvom krugu glasanja potrebna je većina glasova u Predstavničkom domu, a zatim i većina glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda.
Za drugi krug glasanja, ukoliko se izbor ne izvrši u prvom krugu, potrebna je većina za izbor u samo jednom domu.
Da pojednostavimo. Poželjan je dogovor klubova o kandidatima za ove pozicije, ali niti jedan klub samostalno ne može blokirati izbor predsjednika Federacije.
Tako bi se otklonila i blokada imenovanja sudija Ustavnog suda Federacije BiH, a pored toga Ustavom je propisan i postupak utvrđivanja odgovornosti predsjednika/potpredsjednika Federacije i o tome odlučuje Ustavni sud Federacije BiH. I to baš onaj sud čiji rad blokira.
Implementacija presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, ali i osiguranje „legitimnog predstavljanja“ u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, moguće je riješiti na vrlo jednostavan način i to tako što će svi zastupnici iz jednog od konstitutivnih naroda i iz reda Ostalih, a koji su izabrani u kantonalne skupštine, na zajedničkoj sjednici vršiti izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i to po postojećem sistemu izbora delegata iz kantonalnih skupština.
Time bi se omogućilo svim izabranim članovima kantonalnih skupština, da biraju i da budu birani u Dom naroda.
Druga mogućnost je izbor delegata u Dom naroda od strane izabranih članova Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH tako što bi se u tu svrhu formirali klubovi konstitutivnih naroda i Ostalih.
U Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine potrebno je omogućiti kandidiranje i izbor Bošnjacima, Hrvatima i Ostalima iz Republike Srpske, te Srbima i Ostalima iz Federacije Bosne i Hercegovine.
Oko rješavanja tog pitanja također se ne smiju prodavati „šarene laže“ tako što bi se to pitanje rješavalo brisanjem etničkog predznaka, jer to više ne bi bio dom naroda, jer Ostali žele da štite prava svih građana ili pak prava građana koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, a ne samo prava jednog konstitutivnog naroda, ako bi uopšte bili i izabrani u jedan od ta tri kluba.
Dom naroda i u Parlamentu Federacije BiH i u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine treba da odlučuje samo o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa, a ne o svim zakonima kao i predstavnički dom.
Implementacije Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na pravo svih građana da se kandidiraju za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine je uvođenjem funkcije Predsjednika BiH, umjesto sadašnja tri člana Predsjedništva, a nikako rješenje nije u uvođenju elektorskog načina, i to samo u Federaciji, koji bi značio čistu segregaciju, diskriminaciju i podjelu države Bosne i Hercegovine, jer šef države predstavlja simbol njenog jedinstva, a ne podjela.
Čini se da su rješenja vrlo jednostavna.
Samo je potrebna volja za izgradnju države i osiguranje ljudskih prava. Ko ne vjeruje neka provjeri usklađenost ovih rješenja sa Ustavom Federacije BiH i stavovima Venecijanske komisije.
Ali izgleda da je „ćoravom džaba namigivati“. .
