Iako je i ranije više puta dovođen u pitanje broj ubijene djece tokom opsade Sarajeva, posljednjem koji je to uradio, psihologu iz Banje Luke Srđanu Puhalu, to se još uvijek ne oprašta.
Ne stišavaju se reakcije niti hajka na društvenim mrežama usmjerena na Puhala i sve one koji su se s njegovim pitanjem složili – rediteljicu Jasmilu Žbanić, direktora Muzeja ratnog djetinjstva Jasminka Halilovića itd.
Podsjećamo, Srđan Puhalo objavio je 6. maja tekst “Dokažite da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete ili prestanite koristiti taj broj” na portalu Analiziraj.ba koji je izazvao burne reakcije.
Za “Slobodnu Bosnu” naveo je kako je sačekao da prođe 5. maj kada se obilježava Dan ubijene djece Sarajeva, tokom kojeg je u medijima i govorima svugdje spomenut broj 1.601 kao broj ubijene djece Sarajeva.
“Nijednog trenutka nisam nikoga uvrijedio, tražio sam samo dokaze o tačnom broju ubijene djece. Nisam doveo u pitanje ko je ubijao djecu niti povrijedio žrtve.
Ponudio sam 10.000 KM, svog novca, ako dobijem dokaze da je to tačan broj ubijene djece, a ja vjerujem da nema dokaza za taj broj”, rekao je Puhalo navodeći kako to smatra činom patriotizma.
“Ja ne znam da li je taj broj tačan ili nije, ja sam samo tražio dokaze, da institucije rade svoj posao, pa da zašuti Puhalo i svi ostali”, prokomentirao je dodajući i kako nema potrebe da preuveličavamo niti umanjujemo žrtve.
Podsjetio na isto pitanje
Puhalo je naveo i kako je 2015. godine na portalu Frontal.ba objavio tekst “Djecu vam neću oprostiti” u kojem je postavio isto pitanje, te kako je taj tekst, za razliku od ovog, ignorisan i uopće nije cirkulirao kao ovaj drugi na istu temu.
Svojim tekstovima ovaj poznati socijalni psiholog želio je skrenuti pažnju na to da preuveličavanje broja ubijene djece može dovesti u pitanje sve ostale brojeve žrtava u Sarajevu i Federaciji BiH, te voditi ka relativizaciji svih drugih zločina koji su se desili nad Bošnjacima u zadnjem ratu.
“Tog 6. maja kada sam u podne objavio ovaj tekst, objavio sam i blog o tome kako vlasti Republike Srpske manipulišu žrtvama u Dobrovoljačkoj ulici koji je također prošao nezapaženo”, rekao je Puhalo, te dodao i kako je jedan od rijetkih koji je pročitao Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu u periodu 1991-1995. godine, nakon čega je napisao tekst “IZVJEŠTAJ VLADINE KOMISIJE: Novi pokušaj revizionizma o opsadi Sarajeva i stradanju Srba”.
Sporan tekst
Sada mu, kaže, spore i kako nije napisao nijedan tekst o Sarajevu i da se ne bavi svim stranama.
“Da sam objavio ovaj tekst 27. augusta, kao i ranije, ne bi ni na njega niko obratio pažnju”, kazao je Puhalo.
Pita se i da li brojka od 425 imena na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva u srcu grada predstavlja uvredu za sve žrtve, te koliko ćemo još čekati da institucije počnu raditi svoj posao.
“Žrtve iz Jasenovca još se popisuju. Ako mi to nismo počeli raditi nakon 27 godina, hoćemo li čekati još 27?”, pita se Puhalo.
Zbog toga što ovakva pitanja postavlja i Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, na reakcije i hajke poput ovih je navikao, kaže i dodaje kako u ovoj priči uopće nije važan on niti neko treba njime da se bavi, već da treba izvršiti pritisak na institucije da rade svoj posao.
