Vrijeme praznika posebno je za svaku porodicu, tada pokušavamo biti svi na okupu i u toplini porodičnog doma stvarati uspomene kojih ćemo se sjećati čitav život.
Martinovićima to polazi za rukom već decenijama, a u porodičnoj kući u sarajevskom naselju Stup svake godine okupe se članovi porodice iz svih dijelova svijeta.
Ekipi televizije N1 vrata svog doma otvorili su na Badnje veče, a mi smo zabilježili kadrove druženja ove, po mnogo čemu, posebne porodice.
“Mi smo obitelj u kojoj nema ljubomore, zavisti, mržnje, svađe… Dijelimo ljubav jedni s drugima, kada je nekome teško pomažemo se.
To smo naslijedili sve od oca i majke. Svaki naš ovakav susret izaziva jake emocije”, kaže na početku razgovora jedan od šestorice braće Martinović – Vlado, a Tomislav nastavlja:
“Sve emocije i svu tu ljubav koji su oni na nas prenijeli, a koju mi prenosimo na svoju djecu mi dijelimo sa našim susjedima i prijateljima, što je najvažnije od svega.”
Noa Martinović, jedan od najmlađih članova porodice koja se sinoć okupila u svom domu u Sarajevu, pojasnio nam je kakvi su to običaji koje njegova porodica pokušava sačuvati u vremenima kada je život toliko brz da ga često ne stignemo ni živjeti.
“Pored nekih vjerskih običaja imamo i neke običaje koji su karakteristični za ovaj dio Evrope, tačnije za Bosnu i Hercegovinu.
Ujutro kada ustanemo na Badnjak normalno doručkujemo i jako je specifična ta večera. Preporučeno je da se ne jede meso prije ponoći, što mi i praktikujemo”, ističe Noa.
Obiteljska konoba premala je da primi sve članove porodice Martinović, pa je večera zakazana u kući Tomislavove sestre:
“Uvijek čekamo ovo doba, doba adventa i isčekivanja Božića. Sada nas je tu šestorica braće, tu je i naša sestra, tu su supruge i muževi, unuci i djeca. Večeras smo kod sestre, pošto ne možemo svi stati u obiteljsku konobu.”
Noa ističe kako kroz godinu ima dosta porodičnih okupljanja, ali za Božić se skupe članovi porodice iz svih krajeva svijeta, a Tomislav dodaje kako su uvijek odgajani da čuvaju tradiciju svih naroda u Bosni i Hercegovini. Anto nam pokazuje antikvitete u njihovoj konobi, koja bi mogla proći i kao jedan mali muzej.
Na zidu u središtu konobe nalazi se stara porodična fotografija, a svaki dio ove prostorije obasjane vatrom iz kamina i toplinom koja se osjeća u ovom domu sadrži i dio historije Bosne i Hercegovine i njenih naroda.
Amira je najstarija snaha u porodici, a o Martinovićima ima samo riječi hvale. Posebno je zanimljiva priča tri snahe porodice Martinović iz Župe Sveti Luka s Alipašinog polja. Tri prijateljice sada su i porodica, a Sanja ističe kako je veliki blagoslov biti dio ove familije.
“Pogotovo sam sretan i radostan kada vidim koliko nas se okupi i to je nešto što nas najviše ispunjava”, kaže nam Noa, a Anto nastavlja:
“To nam je najbitnije, što smo mimo svih problema sačuvali familiju i prijatelje i što se skupljamo. Sutra nam dolaze komšije. Večeras je skup sa familijom, a sutra dolaze komšije.”
Tomislav je za kraj razgovora ostavio poruku za sve ljude u Bosni i Hercegovini, regionu, ali i cijelom svijetu:
“Samo da intenziviraju svoj odnos sa svojim bližnjima, sa svojim prijateljima, sa susjedima, sa svima. Da paze na njih, na one koji su u potrebi. Želimo mir i veselje svim ljudima na svijetu, posebno onima koji su ugroženi, koji su u ratu, evo sada je Ukrajina nama najbliža, ali i svim drugim ljudima na svijetu želimo mir, veselje i svako dobro.”
