Američki institut za istraživanje vanjske politike (FPRI) objavio je analizu Reufa Bajrovića o mogućem uticaju na BiH ruske invazije na Ukrajinu.
Njegovu analizu prenosimo u cijelosti.
– Invazija Ruske Federacije na Ukrajinu obnovila je zabrinutost da će ta zemlja iskoristiti svoje predstavnike u Bosni i Hercegovini da otvori drugi front protiv Zapada na Zapadnom Balkanu.
Michal Baranowski, direktor ureda njemačkog fonda Marshall u Varšavi, dobro je primijetio da je ruski predsjednik Vladimir Putin “od samog početka rekao da se ne radi samo o Ukrajini”.
Zaista, sadašnji sukob proizlazi iz Putinovih krupnijih geopolitičkih planova da se suprotstavi uticaju Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u istočnoj Evropi.
Visoki predstavnik Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell se slaže, zlokobno upozoravajući, „Rusija se neće zaustaviti u Ukrajini.
“Ponavljajući predviđanja mnogih zapadnih zvaničnika, Borrell je izrazio zabrinutost za susjedne zemlje Rusije, poput Moldavije i Gruzije, kao i za zemlje Zapadnog Balkana, “posebno za BiH, koja bi se mogle suočiti s destabilizacijom od Rusije”.
CIVILIZACIJSKI SUKOB
Pored ranjivosti koju dijele mnoge istočnoevropske zemlje koje nisu dio NATO-a ili EU, postoji niz specifičnih političkih i društvenih faktora koji BiH stavljaju u naročitu opasnost od ruskog uplitanja i agresije.
Rascjepkani politički i institucionalni okvir zemlje – proizvod bosanskog rata od 1992. do 1995. i strukturnih odredbi rezultirajućeg Dejtonskog mirovnog sporazuma (DPA) – stvara plodno tlo za rusko uplitanje.
Mehanizmi veta ugrađeni u DPA nedavno su koristile proruske stranke u Parlamentu BiH kako bi spriječile usvajanje sankcija Rusiji.
BiH je mikrokosmos takozvanog “civilizacijskog sukoba” koji Putin zamišlja između Rusije i Zapada. Njena teritorija i administrativna struktura su podijeljeni na pola.
U entitetu Republika Srpska (RS), pravoslavni bosanski Srbi, protiv kojih je Zapad intervenisao da okonča agresiju na Bošnjake muslimane 1990-ih, imaju kulturne, istorijske i ideološke afinitete prema Rusiji.
Većina Srba se i dalje protivi priklanjanju Zapadu, oslanjajući se na priče o žrtvama (ne za razliku od same Rusije) iz 1990-ih i opstruirajući šire napore u zemlji ka zapadnoj integraciji.
Putinovi napori da sarađuje s Hrvatskom i bosanskim Hrvatima, posebno na promjeni bosanskog izbornog zakona, idu ruku pod ruku s pregovorima koje vodi EU o izmjeni ključnih aspekata zakona.
Lider bosanskih Hrvata Dragan Čović javno je kukao da “nema dovoljno ruskog uticaja u Bosni”, dok se hrvatski predsjednik Zoran Milanović iznenađujuće protivi članstvu Ukrajine u NATO-u, koju je također nazvao “jednom od najkorumpiranijih zemalja na svetu”.
Ruske diplomate su uzvratile nacionalističkim hrvatskim simpatijama u potpunosti podržavajući Čovićeve prijedloge za novi izborni zakon u BiH.
Uprkos tome, zvaničnici EU su dali sve od sebe da izvrše pritisak na bošnjačke političke predstavnike da pristanu na promjenu načina izbora ključnih zvaničnika.
Prijedlog koji je iznijela EU dao bi veću vrijednost glasovima Hrvata iz područja zemlje u kojoj vlada nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).
Organizacije civilnog društva i aktivisti za ljudska prava vrlo su negativno reagirali na ono što apelantica pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECtHR) Azra Zornić naziva “planom za nagrađivanje nacionalističkih planova”.
Ovo navlačenje konopa između antipodnih ideologija i moći odgovara Putinovom antagonističkom svjetonazoru.
Sa njegovim sve većim neuspjesima u Ukrajini i rastućom međunarodnom izolacijom Rusije, moguće je da bi Putin pokušao iskoristiti svoje predstavnike na Zapadnom Balkanu u nadi da će destabilizirati region.
S obzirom na ionako nestabilne političke uslove i nakon godina jačanja sigurnosnog sektora RS i promoviranja proruskih i antizapadnih narativa, on će vjerovatno smatrati BiH idealnom metom za pobjedu koja je i vojno svrsishodna i simbolična. Ruski ambasador u BiH nedavno je pojačao pritisak rekavši:
– Ako (Bosna i Hercegovina) odluči da bude članica nekog saveza, to je interna stvar. Naš odgovor je druga stvar. Primjer Ukrajine pokazuje šta očekujemo. Ukoliko bude bilo kakve prijetnje, mi ćemo odgovoriti.
Unutrašnja situacija u BiH dodatno komplikuje stvari. Većinski srpski entitet u zemlji, RS, ostaje pod vodstvom Milorada Dodika, jednog od Putinovih najodanijih opunomoćenika. Dodik je u više navrata isticao svoju namjeru da silom razbije bosansku državu , ako bude potrebno.
Da bi ostvario svoje iredentističke ambicije, Dodik je proveo veći dio svojih 16 godina kao de facto lider RS-a izgrađujući bezbjednosne i vojne kapacitete entiteta čime je direktno prekršio Ustav BiH. U tom procesu, Ruska Federacija pod Vladimirom Putinom bila je njegov saveznik koji ga najviše podržava.
NOĆNI VUKOVI
Raniji izvještaj Instituta za vanjsku politiku dokumentirao je policiju i bezbjednosne snage RS-a koje su dobile obuku i opremu izrazito sličnu onoj u vojsci — uz značajnu podršku Rusije.
Direktno kršeći DPA, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je tokom proteklih nekoliko godina godišnje nabavljalo i demonstriralo brojno oružje vojnog kvaliteta.
Osim toga, Rusi su pomogli ekstremističkim organizacijama da povećaju kapacitete za hibridno ratovanje.
Noćni vukovi su najistaknutija proruska organizacija u regionu, a svoje prisustvo obznanili su skoro deceniju, uključujući posjete Srbiji njihovog lidera, poznatog kao „Hirurg“, koji je bio ključna figura u Ruskoj invaziji na Krim.
Rusija također ima značajan uticaj u bh. medijima. Iako je Rusija dugo bila izvor dezinformacija, nedavni članak u NATO Reviewu izvještava da je od početka pandemije Covida-19 ruski napad na balkanski informacioni prostor postao posebno intenzivan, odražavajući neke od istih retoričkih modela kojim režim opravdava svoju invaziju na Ukrajinu.
Izvještaj NATO-a identificira BiH kao jednu od zemalja koje su najviše pogođene ruskim kampanjama dezinformacija.
Najčešće identificirane teme uključuju “demonizaciju Sjedinjenih Država i NATO-a”, “predstavljanje EU kao slabe i podijeljene”, “reklamiranje ruske vojne moći” i “pojačavanje percepcije prijetnji, mitova i etničkih tenzija”.
Ovi narativi služe kao vezivno tkivo između ruske agresije u Ukrajini i planova Kremlja na Zapadnom Balkanu.
Kao što je navedeno, Putinov rat u Ukrajini dio je njegovog šireg geopolitičkog cilja da se suprotstavi onome što on vidi kao zapadnu hegemoniju kroz konfrontaciju sa SAD, EU, NATO-om i postojećim međunarodnim poretkom u širem smislu.
Unutar ove ideološke matrice BiH se ističe kao meta zbog svoje nedavne historije, kao i trenutne društvene i političke klime.
Da li bi BiH mogla pretrpjeti istu agresiju kao Ukrajina ako bi BiH nastavila svoj pokušaj pridruživanja NATO-u? Zapadne sankcije, uključujući prizemljenje aviona u vlasništvu Rusije, čine malo vjerojatnim raspoređivanje ruskih trupa.
Međutim, hibridni kapaciteti ruskih predstavnika čine BiH ranjivom na destabilizaciju. Nakon više od decenije poricanja da neuspjeh njenih sposobnosti odvraćanja stvara sigurnosni vakuum u zemlji, EU je priznala da postoji praznina koju treba popuniti dodatnim trupama.
EU je 2004. godine stvorila multinacionalne stabilizacijske snage (EUFOR ALTHEA, pravni nasljednik SFOR-a), koje su dobile zadatak da implementiraju Aneksa 1-A i Aneksa 2 DPA.
EUFOR ALTHEA je od tada imao glavnu ulogu stabilizacije mira u okviru vojnih aspekata DPA.
Stručnjaci su upozoravali više od decenije da je sadašnji stav EUFOR-a predstavljao jaz u odvraćanju.
Misija EUFOR-a je nedavno poboljšana dolaskom 500 vojnika iz četiri zemlje EU, od kojih su tri i članice NATO-a. Za uspješnu provedbu misije EUFOR-a potrebno je najmanje 5.000 vojnika, što je daleko od trenutnog nivoa od 1.100 vojnika.
Umjesto da se fokusiraju na zatvaranje sigurnosnog jaza, EU i SAD su donijele bizarnu odluku da se fokusiraju na pregovore o izbornom zakonu zemlje – direktno ovlastivši ruske zastupnike u BiH koji žele da se zakon promijeni kako bi se dala veća težina glasovima svojih birača.
Uzimajući u obzir ponovljena obećanja Bidenove kampanje da će ljudska prava i demokratija biti središnji u njegovoj vanjskoj politici i korištenje njegovih principijelnih probosanskih i antigenocidnih stajališta iz 1990-ih za udvaranje bosansko-američkim biračima u ključnim državama u razvoju, kao što je Iowa 2020. , iznenađujuće je da bi Bidenova administracija podržavala de facto pokušaj dalje podjele Bosne po etničkim linijama.
EU je praktično odustala od mogućnosti sankcionisanja secesionističkog lidera bosanskih Srba Milorada Dodika i njegovog saveznika bosanskih Hrvata Dragana Čovića popuštajući zahtjevima mađarskog premijera Viktora Orbana da se promijene zahtjevi za glasanje sa ponderisane većine na jednoglasnost 19. marta 2022. godine.
ČLANSTVO U NATO-u
Krajnje je vrijeme za promjenu zapadne politike u regionu. Uskraćivanje mogućnosti Putinu da destabilizuje Zapadni Balkan može se brzo postići sa dva ključna koraka koje Zapad može preduzeti.
Prvo, korištenjem instrumenata koji su Zapadu dani u okviru DPA, posebno Ureda visokog predstavnika (OHR), koji može smijeniti zvaničnike za koje se smatra da onemogućavaju implementaciju Sporazuma.
Na osnovu Aneksa 10, Vijeće za implementaciju mira (PIC) je 1997. godine zatražilo od “visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne službenike koji krše zakonske obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da nametne zakone po svom nahođenju ako zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine ne uspiju uraditi tako.
“Korištenje ovlasti OHR-a smijeniti Dodika zbog kršenja DPA bi mnogo doprinijelo slanju prave poruke o odlučnosti Zapada da zaštiti stabilnost regiona.
Ovo ne bi bila odluka bez presedana, jer je OHR već smijenio preko 100 zvaničnika koji su prekršili ustavni poredak u zemlji. Mir u BiH održavan je skoro 27 godina posvećenošću Zapada poslijeratnom poretku u zemlji, uključujući čvrstu upotrebu mehanizama za provođenje DPA.
Sada nije vrijeme da se stidite da ih koristite.
Drugo, NATO bi trebao ubrzati proces pristupanja BiH članstvu. Budući da postoji razumna šansa da Dodik, čak i ako ga ne smijeni OHR, izgubi na oktobarskim općim izborima u Bosni, NATO bi trebao biti spreman da iskoristi sljedeći četverogodišnji period da prihvati BiH kao članicu.
Ono što je najvažnije, Bosna uspješno provodi svoj Akcioni plan za članstvo u NATO-u. Oružane snage BiH pokazale su spremnost i interoperabilnost tokom nedavnih velikih bilateralnih vježbi sa američkom vojskom u Bosni, koje su bile dio Defender Europe 21 vježbe.
Stoga je članstvo u NATO-u realna kratkoročna mogućnost za BiH. Uzimajući u obzir koliko su Rusi nevoljni da napadaju članice NATO-a, BiH bi zapravo bila izvan dometa Putinovih hibridnih i proxy napada i prestala bi biti meka podloga evropske sigurnosne arhitekture.
Tragični agresivni rat Rusije protiv Ukrajine bolan je podsjetnik da smirivanje nasilnika nikada nije dugoročno rješenje.
Pristajanje na taktiku jake ruke Dodika i Čovića je ista strategija za koju se Zapad nadao da će zadovoljiti Putina.
Umirenje bi moglo na kraju pomoći zlonamjernim akterima da destabiliziraju Bosnu i Balkan, stoji u Bajrovićevoj analizi koju je objavio FPRI.
