Ne stišavaju se reakcije nakon presude Evropskog suda za ljudska prava po tužbi Slavena Kovačevića. Reagirali su međunarodno faktori, ali i oni domaći i regionalni. I dok sa Zapada stiže podrška, domaći i protivnici građanske BiH iz regije idu toliko daleko da u svojim istupima čak pominju opcije rata. O svim reakcijama i budućnosti presude, ali i špekulacijama da neki domaći faktori uz pomoć zvaničnog Zagreba spremaju žalbu, za Vijesti.ba govori Slaven Kovačević.
Na press konferenciji rekli da Vas zanima reakcija OHR-a na presudu. Kako komentarišete današnju vrlo kratku reakciju u visokog predstavnika Christiana Schmita?
KOVAČEVIĆ: Zahvalan sam Visokom predstavniku Christianu Schmidtu na odgovoru u vezi presude “Kovačević” koja je kazana diplomatskim jezikom, ali iz koje se može vidjeti određeni vid podrške.
Koristim ovu priliku da, ako je Visoki predstavnik voljan i spreman, da zajedno radimo na potrebnim reformama u cilju uvođenja potpune demokracije u politički sistem Bosne i Hercegovine i eliminiranju svih oblika diskriminacije, onako kako je to utvrđeno u zapadno-demokratskim principima i vrijednostima.
To su demokracija, vladavina prava i zaštita individualnih ljudskih prava, gdje niti jedan od ovih principa nije u cijelosti ugrađen u politički sistem Bosne i Hercegovine.
Nakon skoro 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, smatram da je došlo vrijeme za promjenu paradigme u Bosni i Hercegovini i prelaska sa etničkog predstavljanja (legitimno političko predstavljanje naroda) na princip građanskog predstavljanja, onako kako je to rečeno u stavu 59. a u vezi sa stavom 21. presude „Kovačević“.
Američka ambasada u BiH precizno je poručila “da BiH ne može u EU bez provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava”. Kako komentarišete njihov stav?
KOVAČEVIĆ: Zahvalan sam i Američkoj ambasadi i ambasadoru Murphyju na kratkom saopštenju. Ako znamo da je demokracija, kao vrijednost ali i kao najunosniji izvozni proizvod Sjedinjenih Američkih Država, onda smatram da smo na istoj liniji zaštite temeljnih demokratskih vrijednosti, posebno prema elementima iz presude „Kovačević“ koja o tome govori na više mjesta.
Nadam se kako će Ambasada Sjedinjenih Američkih Država, posebno kada vidi odakle dolaze otpori prema implementacije presude “Kovačević” dati svoj doprinos u animiranju svih političkih aktera koji trebaju osigurati nesmetanu implementaciju presude. Ovo je očito borba između demokratskih vrijednosti, protiv elemenata totalitarizma i autokratskih tendencija u Bosni i Hercegovini, temeljenih na etničkim politikama.
Protivnici presude i onoga što ona predstavlja zauzeli su neku vrstu startegije u kojoj prijete opcijom rata. Marinko Čavara “nemirima”, Ognjen Tadić otvoreno pominje mogućnost rata, kao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Da li oni žele na ovaj način domaću i međunarodnu javnost prepasti i odvratiti od bilo kakvog pokušaja provođenje presude?
KOVAČEVIĆ: Kada to sve vidite, onda je moj utisak kako sam itekako bio u pravu kada sam pokrenuo ovu tužbu i dobio presudu u svoju korist. Neki od njih bi evidentno htjeli da zadrže politike i principe koji su presuđeni kao udruženi zločinački poduhvati (UZP), koji su za cilj imali da putem genocida, ratnih zločina i etničkog čišćenja uspostave mono-etničke teritorije pod političkom kontrolom zapadnog susjeda i istočnog komšije.
To jeste svojevrstan vid pritiska iza kojeg stoje politike UZP-a, kojima očito ne prija ishod presude “Kovačević” jer oni ne žele demokraciju, vladavinu prava i zaštitu individualnih građanskih prava, već neke varijacije autokratskih sistema, temeljenih na etničkim politikama i etničkoj pripadnosti. Svojim istupima samo su potvrdili ispravnost moje presude.
Pojavile su se informacije da bi mogla biti upućena žalba na presudu. Imate li te informacije, ko to uopšte može uraditi i na koncu zašto bi?
KOVAČEVIĆ: Nemam takve informacije. Ali da kažemo ovdje jako precizno. Sve presude Europskog suda za ljudska prava, kao što je to slučaj i sa presudama drugih sudova, stvaraju sudsku praksu koja se kasnije implementira.
Ako neko hoće žalbom, lobiranjem ili na bilo koji drugi način da obori ovu presudu, onda to za posljedicu može imati stvaranje takve sudske prakse u kojoj aktivno biračko pravo kao jedan od stubova demokracije, više ne bi bilo bitno u Europi, a što bi moglo imati posljedice u mnogim europskim zemljama, u kojima postoje različiti ekstremno desni pokreti i ideje.
Oboriti ovu presudu, radi političkih interesa zapadnog susjeda da kroz svoje etničke satelite vlada Bosnom i Hercegovinom, a da to za posljedicu može imati udare na demokraciju i aktivno biračko pravo u nizu europskih zemalja, može biti jako, jako opasno za samu Europu.
Oni koji tako, eventualno, razmišljaju hodaju po jako tankoj žici jer bi mogli srušiti demokraciju u cijeloj Europi.
