Šemsa Suljaković nakon dugo vremena otvorila dušu.
Iako je godinama na sceni, Šemsa Suljaković je i danas jedna od omiljenih javnih ličnosti. Vesela, raspoložena za šalu, britkog jezika, ova čuvena pjevačica živi onako kako ona misli da treba.
U današnje vrijeme je normalno spojiti dva različita muzička žanra, ali Suljaković ipak pripada onom starom kovu narodne muzike, zbog čega je publiku taj novitet iznenadio. A za naš list Suljaković je rekla da je to istina.
– Zaista ćemo sarađivati Juice i ja. Kada, to ne znam. Uglavnom, on će napraviti pjesmu, dogovorili smo se. Rekao je da ne želi da neko od nas dvoje preseli na onaj svijet, a da nemamo duet. On je lutka moja. Često me nazove i pusti pjesmu. Prema meni se odnosi kao prema svojoj majci. Zato me i zove „keva“. On je moj dobri dečkić – kazala je Suljaković za Avaz.
Juice sigurno nije jedini, i mlađe generacije uživaju uz Vašu muziku. Gode li Vam ti komplimenti, s obzirom na to da se scena promijenila, novi žanrovi su aktuelni?
– Godi mi, naravno. Kako mi neće goditi. Ujedno mi je to i utjeha, onda znam da ipak neko sluša dobru muziku, onu otprije. Kao što, naprimjer, ja slušam sevdalinke. U određenim trenucima ja zaista volim čuti lijepu sevdalinku. Volim je i otpjevati. Drago mi bude kada vidim da opstaju te kvalitetne pjesme, da je i mladi, ali i reperi registriraju, kao i zabavnjaci. I prije je tako bilo.
Naprimjer „Zabranjeno pušenje“, oni su voljeli slušati mene i Sinana Sakića, iako smo narodnjaci, a na prvom mjestu sam im bila ja. Ne znam zašto, valjda im prija boja glasa ili tekstovi pjesama. Mislim da je to najvažnije. Opet, naravno da mi prija sve to.
Izjavili ste da možete birati kada ćete nastupati i koliko puta godišnje ćete pjevati. Nemaju danas svi taj luksuz.
– Vjerovali ili ne, meni kada je ćeif, ja se spakiram i otputujem, tada i dogovorim nastup. Ako ne, onda kažem da sam zauzeta, izmislim obaveze. Ružno jeste, ali tako je. Jer ne želim u tom trenutku nastupati, nema potrebe. Jednostavno dođe tako da mi se ne da. A i ako odem negdje, ostanem još nekoliko dana. Toliko prijatelja imam širom Evrope da mogu da ostanem koliko god hoću. Bila to Austrija, Švicarska ili Njemačka, nije ni bitno.
Svugdje sam živjela pa imam prijatelja. Odem lagano, kako se kaže. Pa odem na bazen, u saunu, malo da se opustim, kao čovjek. Šta ću, niti imam kod kuće staro da kašlje ni malo da plače. Ovo vrijeme sada sebi posvećujem, valjda sam toliko zaslužila.
Pandemija koronavirusa Vas nije mnogo poremetila niti je utjecala na Vas?
– Ne, apsolutno me nije poremetila. Žao mi je što se to desilo i što se još dešava zbog ljudi i poslovanja. I moj sin se bavi ugostiteljstvom pa mi je i zbog toga žao. Teško mi je zbog ljudi koji su se razboljeli i koji su preminuli, završili kako ne treba. Ali na mene nije to mnogo utjecalo. Bila sam sve vrijeme u Švedskoj.
Živim u prirodi, u jednoj borovini. Divno, zaista. Sestra ima dva ljubimca s kojima šetam. I, eto, bude fantastično. Da ne čuje đavo. Posebno je divno zimi, kada snijeg nakiti te borove, pa one svjetiljke od zgrada kroz snijeg što se presijavaju. Ma kao s razglednice.
Ipak, uvijek se vratite u Bosnu.
– Pa, naravno. Kako bih drugačije, kada mi je srce ovdje. Šta ću.
