Čudni su putevi fudbalski. Ništa se na sportskom nebu ne servira, sve morate zaslužiti. Konkurencija je prevelika, san koji vi imate, imaju i stotine hiljada drugih nogometaša na planeti zemlji.
Trnovit put do najvećih svjetskih pozornica najvažnije sporedne stvari na svijetu imao je i kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko. Jedan od najboljih fudbalera BiH svih vremena, a za neke i najveći kojeg je naša država ikada imala.
Dijamant nije zaboravio one sa kojima je sve počelo i koji su ga podržavali, kada i nije bilo med i mlijeko, naprotiv daleko od prosjeka, a kamoli idealnog. U vrijeme, kada je malo ko znao za Edina Džeku i želio fotografiju sa njim, bratska podrška Sarajliji bio je nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine, a danas član stručnog štaba FK Velež Mostar, Samir Merzić.
Ústí nad Labem i početak prijateljstva Samira Merzića i Edina Džeke: “Krpili smo se zajedničkim budžetom”
Fudbaler koji je karijeru počeo u FK Velež Mostar, priča u razgovoru za N1, da je on prvi otišao česki FK Ústí nad Labem. Prošao je probni period od sedam dana, a zatim potpisao i ugovor.
“Tada je moj manadžer Irfan Redžepagić meni rekao da dolazi i Edin Džeko, te da će on potpisati ugovor sa Teplicama, pa odmah dolazi na posudbu u Ústí nad Labem. Proveli smo pola godine igrajući za Ústí nad Labem. I kao što je Edin rekao, igrali smo za 500 eura, što nije bilo dovoljno za neke normalne uslove.” prepričava Merzić za N1 i dodaje:
“Tako da smo se nekako zajedničkim budžetom ‘krpili’, hranili, plaćali stanarinu i trenirali. On je već govorio o tome, da sedam dana do plate zoveš kući i nemaš šta da jedeš. Sve je tačno. Uvijek smo gledali da napravimo iskorak u karijeri, ništa nam nije bilo mrsko i teško. To može biti poruka za mlade fudbalere, da ništa ne dolazi samo od sebe i treba puno odricanja, rada i truda, da napravite nešto u karijeri.”
Veliki čovjek Edin Džeko, ključna polusezona i odlazak u Teplice
Naš sagovornik izražava veliko poštovanje prema Edinu Džeki, zbog toga što se nikada nije odrekao onoga što jeste, te u svojim intervjuima spominje teške početke, koji su vezani i za Merzića.
“Edin je moj veliki prijatelj i veliki čovjek. To što smo on i ja prošli u te dvije i po godine, stvarno je nevjerovatno. Bili smo jedan drugom podrška. Zajedno samo imali jedan cilj, kada smo otišli u Češku. Nije bilo nimalo lako. On je imao 18, a ja 20 godina. Odeš od roditelja, dođeš u Češku, ne znaš ni jezik i moraš se dokazivati svakog dana. Uvijek smo bili drugari i vjetar u leđa. Pomagali jedan drugom, da napravimo nešto u svojim karijerama. Lijepa uspomena, da sam sve to prošao zajedno sa Edinom.” prisjeća se Džekin prijatelj.
Možda ključnu polusezonu u karijeri, koja mu je “prokrčila” put za dalje, Džeko je odigrao u Ústí nad Labemu.
“Džeko je postigao 8 golova za polusezonu, pa otišao za Teplice. Nažalost, ja doživim jednu povredu meniskusa koljena. Ali, ostali smo cimeri, on je i dalje živio u Ústíju, putovao svaki dan na treninge i bili smo zajedno. Ubrzo sam se oporavio i odigram dobru polusezonu, pa sam i ja otišao za Teplice.
Tada već, Edin je počeo uveliko da zabija golove u Teplicama. Godinu i po dana smo proveli tu. Dosta utakmica smo zajedno igrali i savladali smo češki jezik. Provodili smo 24 sata zajedno. Pomagali smo jedan drugom kako na terenu, tako i van njega. Na treningu i utakmicama uvijek sam gledao da Edinu odigram loptu. To nam je bio dogovor. Hahah” kaže iskreno Samir Merzić.
“Same, nije ovo ništa, može se s njima igrati”
Džeko i Merzić nikada nisu odustajali od svojih snova. Ipak, da bi postao veliki igrač, moraš i pored divljenja fudbalskim ikonama, razviti mehanizam samopouzdanja, koji će te lansirati među elitu.
“Ali, ono što je meni ostalo upečatljivo, jeste Edinovo samopouzdanje. To je stvarno bilo nevjerovatno. Zamisli, igraš u Ústí nad Labem, na posudi iz Teplica, imaš platu 500 eura. I tako, sjedimo u jednom lokalu Edin i ja. Gledamo Manchester United, ne znam tačno protiv koga je igrao i razgovaramo.
Gledamo Waynea Rooneyja, ja kažem pa ovo su zvijeri. I on meni kaže u jednom trenutku, jer me oslovljavao nadimkom: ‘Same, nije ovo ništa. Može se s njima igrati’. To mi je ostalo urezano u sjećanju, da momak ima 18 godina i zrači iz njega samopouzdanje. To nikad neću zaboraviti. I eto šta se desilo na kraju, počne davati golove tom Manchester Unitedu.”
Od priče dva bh. fudbalera u češkom kafiću, do toga da se stvarno “Može se s njima igrati”, nije potrajalo dugo. Edin Džeko četiri godine kasnije postiže gol velikom Manchester Unitedu na i to na kultnom Old Traffordu. Hasebe filigranski preciznim centaršutom dovodi Džeku do ispunjenja snova na “Teatru snovu”. Dijamant leti u visine preko omalenog Evre i matira nemoćnog Bena Fostera.
