Elem neki dan, šef Kluba HDZ-a u Predstavničkom domu državnog parlamenta Nikola Lovrinović uputio je u proceduru prijedlog Zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalima.
To je zamišljeno ovako.
Prema predloženom zakonu, osoba kada se rodi i roditelji joj u lične dokumente upišu pripadnost konstitutivnom narodu, na osnovu toga ostvaruje svoja građanska prava a kasnije ima jednom priliku da to promijeni nakon što postane punoljetna.
Milorad Dodik se složio sa ovim prijedlogom i svojim riječima pojasnio zašto.
“Ako neko pripada konstitutivnom narodu, evo ja sam Srbin, onda to mora da bude prepoznato kroz sistem i kroz čitavo zakonodavstvo, uključujući i lične podatke”.
E sad dolazimo do niza problema i pitanja, piše Srđan Puhalo za inforadar.ba.
PROBLEM DRAGANA ČOVIĆA
Dragan Čović je rođen 1956. godine i do 1990., a možda i kasnije, izjašnjavao se kao Jugoslaven i potpisivao ćirilicom. Znači punih 34 godine nije bio svjestan svoga identiteta, ili ga nije želio prihvatiti. Da je ovaj zakon važio tada, Dragan Čović bi bio Ostali, a Hrvati u Bosni i Hercegovini bi i danas lutali bespućima povjesne zbiljnosti tražeći legitimnog predstavnika.
PROBLEM ŽELJKA KOMŠIĆA
Zamislimo da u osobnoj iskaznici Željka Komšića stoji upisano Hrvat. Da li bi se tada njegova legitimnost lakše ugnijezdila u srcima bosanskohercegovačkih Hrvata i da li bi tih pet upisanih slova bilo dovoljno da prestane biti persona non grata u Širokom Brijegu, Grudama, Čapljini i Posušju, Čitluku i Livnu i još 11 opština Srednje Bosne?
PROBLEM EMIRA KUSTURICE
Ovaj problem je veoma sličan problemu Dragana Čovića, s tim da ovdje ne bi trpila jedna etnička grupa, već individua, ali kakva individua. Zamislite Emira Kusturicu koji nesretan sjedi s rajom u političkom Sarajevu, jer je prikasnio sa upisivanjem svoga identiteta u ličnu kartu. Trpio bi i turizam, jer svi dobro znamo da bi se s promjenom etničkog identiteta brata Kusturice mjenjao i reljef i katastar Mokre Gore i Višegrada.
PROBLEM SRĐANA PUHALA
Ja sam Srbin, baš kao i Milorad Dodik, ali se moje srpstvo i po kvalitetu i po kvantitetu razlikuje od Dodikovog. Recimo da moje srpstvo ne isključuje moje bosanstvo. Ako je Milorad Dodik mjerna jedinica za srpstvo, postavlja se pitanje koliko ja moram imati srpstva Milorada Dodika da bi bez griže savjesti u ličnu kartu upisao da sam Srbin, 5%, 15%, 50%, 75% ili 150% Milorada Dodika?
PROBLEM OSTALIH
Recimo da ste rođeni u porodici gdje otac i majka dolaze iz iste etničke grupe i kao bebu vas upišu kao Srbina, Hrvata ili Bošnjaka. Spletom čudnih okolnosti, uticajem genetike, greškom u vaspitanju i obrazovanju, a znamo kakvo nam je školstvo, vi sa napunjenih 18 godina ne želite da se izjašnjavate konstitutivno. U tom trenutku vi sebe opažate, tj. važniji vam je identitet homoseksualaca, pankeraili navijača Čelzija.
Drugi slučaj je još komplikovaniji, roditelji su vam konstitutivni, ali dolaze iz različitih etničkih grupa. Dok rastete paze vas i nana i baka, i dedo i djed, slavite Bajrame i Božiće, a nije vam mrzak ni 1. maj. Rodbina s obje strane obasipaju vas ljubavlju i pažnjom i vi nemate problem da istovremeno budete i jedno i drugo.
Postavlja se pitanje zašto to ne bi mogli upisati u ličnu/osobnu kartu, tj. zašto više vrijedi biti Srbin od pankera, ili zašto ne bih mogo biti istovremeno i Hrvat i Bošnjak?
Drugo pitanje je još komplikovanije. Ako se sa osamnaest godina izjasnite kao navijač Čelzija, vi sebi uskraćujete neka osnovna građanska prava, a to je da budete birani za člana Predsjedništva BiH ili predsjednika entiteta, a to je očigledan primjer diskriminacije koju propisuje Ustav BiH.
U SVAKOM ZLU I MALO DOBRA
Zamislite da u Bosni i Hercegovini počne novi rat i da na vaša vrata pokuca neki od poštovalaca Arkana, Tute ili Cace sa željom da vas ubiju, prebiju, uhapse, siluju, protjeraju, opljačkaju ili mobilišu.
Vi staloženo i dostojanstveno uzmete novčanik pokažete ličnu kartu ili osobnu iskaznicu i dokažete da niste Srbin, Hrvat ili Bošnjak, već nešto četvrto, a onda ih uljudno zamolite da napuste prostoriju jer to je rat konstitutivnih, a vi ste običan čovjek bez obzira što se zovete Slobodan, Alija ili Franjo.
Iako ljuti i iznenađeni ljubitelji Arkana, Tute i Cace ljubazno se izvinu i napuštaju vaš dom, jer sistem vas je prepoznao kao punkera, homoseksualca ili navijača Čelzija.
