Srđan Puhalo, banjalučki novinar i kolumnista govorio je za federalni radio o novom visokom predstavniku Christianu Schmidtu, radu PIK-a ali i “standardnom” oprečnom mišljenju Rusije.
Politički direktori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira danas će početi dvodnevni sastanak putem videoveze, kako bi razmatrali provođenje Općeg okvirnog sporazuma za mir i sveukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o prvoj sjednici PIC-a nakon što je u četvrtak, 27. maja, njemački diplomata Christian Schmidt imenovan za novog visokog predstavnika, koji bi dužnost trebao preuzeti 1. augusta. Schmidt je jedini kandidat i do sada su sve zemlje, izuzev Rusije, dale podršku za njegov dolazak na čelo OHR-a. Da li će on biti potvrđen?
“Meni se čini da je ovo neki rutinski redoslijed koraka koje PIK pravi i da su unaprijed poznati stavovi svih igrača, barem što se tiče međunarodne zajednice – oni smatraju da treba visoki predstavnik u BiH, oni smatraju da su našli pravog čovjeka. Ako izuzmemo mišljenje Rusije, koje je obično uvijek kontra zemalja članica Pika, imate jednu rutinsku situaciju.
Ono što je sada zanimljivo je igra koju igra RS, koja kaže da neće prihvatiti novog visokog predstavnika, odnosno da on za njih nije legitiman, šta god to značilo. I prije smo imali visoke predstavnike koji su imenovani na sličan način, a sada imamo jasan stav.
Idu sada na konsultacije sa Srbijom, ali čini mi se da je to jedna, hajd da kažem, igra koja je u ovom trenutku više u interesu vlasti u RS-u, nego u interesu same BiH i postavlja se pitanje koliko će se njihov stav uvažavati, jer s jedne strane imamo jedinstvo zemalja Pika, osim Rusije, a vidjeli smo i izjave Vučića koji baš i nije nezadovoljan.”
Lider SDA-a Bakir Izetbegović je kazao da BiH neće više nikad imati poznavaoca prilika kakav je bio Valentin Inzko. Šta znamo o novom visokom predstavniku?
“Ja lično ne znam mnogo, ali čini mi se da to u ovom trenutku i nije važno iz prostog razloga što će se od njega sada napokon očekivati neki angažman. Naravno, niko neće poznavati bolje BiH, jer je Inzko toliko godina u Bosni i Hercegovini. Iz te hibernacije nije ništa izašlo, čini mi se, mnogo konstruktivno, ali postavlja se pitanje da li to od njega treba očekivati ili od domaćih političara”.
Da li domaći političari mogu riješiti i ispuniti uvjete da zemlja koja želi u Evropsku uniju pošalje visokog predstavnika kući, hoćemo li se ikada riješiti mentaliteta da drugi trebaju riješiti situaciju u zemlji i da li je bh. građanima potreban ured visokog predstavnika?
“Ja mislim da jeste potreban ured visokog predstavnika s tim da imate jednu začkoljicu: ako domaći političari odluče raditi u interesu građana i ispunjavati ono što su obećali međunarodnoj zajednici i Evropskoj uniji, naravno da je moguć odlazak visokog predstavnika. Bojim se da bi tada ovdašnja garnitura političara, koja bi provodila ono što od njih očekuju Unija i međunarodna zajednica, zajedno sa visokim predstavnikom morala otići.”
