Zastrašivanje, uznemiravanje i prijetnje, uključujući brojne prijetnje smrću novinarima i medijima nastavili su se tokom prošle godine bez sistemskog odgovora institucija, a brojne restriktivne mjere koje su uvedene s ciljem suzbijanja pandemije koronavirusa, u nekim slučajevima, zloupotrijebljene su kako bi se ograničio pristup informacijama, stoji u izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava za 2020. godinu, u dijelu o Bosni i Hercegovini.
U BiH se nedovoljno provode zakoni koji predviđaju visok stepen slobode izražavanja a, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena tih zakona ozbiljno je narušila medijske slobode. U izvještaju piše i da je u BiH zakonom zabranjeno izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući govor mržnje, ali da bh. vlasti u 2020. nisu provodile ta ograničenja.
Tokom 2020. je, kako se navodi u izvještaju, bila prisutna značajna količina medijskih izvještaja u kojima je dominirala nacionalistička retorika, kao i etnička i politička pristrasnost kojim se često poticala netrpeljivost i mržnja, a izostanak transparentnosti o vlasništvu medija i dalje je problem.
U izvještaju se navodi da, prema podacima Linije za pomoć novinarima koja djeluje pri Udruženju BH novinari, sudovi prilikom postupaka za klevetu i dalje ne uspijevaju razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok drugi sudski postupci finansijski iscrpljuju novinare i medije. U izvještaju piše da je, prema tim podacima, broj postupaka zbog klevete protiv novinara i urednika i dalje veliki, posebno u onim slučajevima gdje su novinari istraživali kriminal i korupciju. Nepravilna provedba zakona o kleveti je, kako piše u izvještaju, izazvala direktan pritisak na novinare i medije kojim je ugroženo pravo novinara na slobodu izražavanja.
(Samo)regulacija govora mržnje i napadi novinare
Izvještaj State Departmenta kaže da Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) nije imala potpunu finansijsku i političku nezavisnost ali i da to regulatorno tijelo nije registrovalo nijedan slučaj govora mržnje u elektronskim medijima. U izvještaju piše da je Vijeće za štampu i online medije koje djeluje kao samoregulacijsko tijelo, s druge strane, registrovalo 231 žalbu koja je vezana za govor mržnje. Od navedenih slučajeva žalbi upućenih Vijeću za štampu, navodi se da se 223 odnosi na portale, jedan slučaj članka objavljenog u novinskoj agenciji, sedam slučajeva na sadržaj koji je objavljen na društvenim mrežama, dok se 194 žalbe odnose na komentare posjetitelja web portala. Od seprembra prošle godine je, kako piše u izvještaju, samoregulacijom riješeno 80 žalbi.
Tokom 2020. se u BiH povećao broj fizičkih napada na novinare, a navodi se i da su, u nekim slučajevima, rad novinara ometali i javni službenici što je naročito bilo zastupljeno u pokušajima ograničavanja pristupa informacijama tokom pandemije koronavirusa.
U izvještaju se navodi i nekoliko primjera napada na novinare, uključujući, između ostalog, i prijetnje smrću putem društvenih mreža. Kao takvi primjeri u izvještaju su navedeni slučajevi prijetnji novinarki i urednici portala eTrafika Vanji Stokić koja je takve prijetnje dobijala putem Facebooka, kao i novinaru N1 televizije Nikoli Vučiću kojem su prijetnje stigle putem Twittera.
Ograničenja i pritisci iz tužilaštva
U izvještaju je navedena žalba novinara iz Sarajeva koji su se žalili Liniji za pomoć novinarima u martu 2020. jer su lokalne vlasti ograničile mogućnost postavljanja pitanja na konferencijama za medije. Osim toga, u izvještaju piše i da su krizni štabovi iz Kantona Sarajevo i Hercegovačko-neretvantskog kantona usvojili odluke kojima se novinarima zabranjuje prisustvovanje konferencijama za medije tvrdeći da to predstavlja mjeru zaštite zdravlja. Kako se navodi u izvještaju, Linija za pomoć novinara je u aprilu 2020. grupa novinara obavijestila i o tome da je generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu informacije dijelila samo s odabranim medijima.
U junu 2020. je na društvenim mrežama objavljeno i nekoliko uređenih videozapisa kojim se pokušao diskreditirati rad novinara koji su izvještavali o kontraverznoj kupovini respiratora u Federaciji BiH u koju je bio uključen i federalni premijer, piše u izvještaju.
U izvještaju se navodi da je Udruženje BH novinari 28. avgusta protestovalo zbog izjave tužilaštva u kojoj je najavljeno podizanje tužbe za klevetu protiv dnevnih novina Oslobođenje i medija koji su prenijeli njihovu priču u kojoj se navodi da je glavna tužiteljica tog tužilaštva zloupotrijebila naknade za stanovanje.
Dodatni izazov slobodi izražavanja koji je nastao nakon uvođenja vanrednog stanja zbog pandemije se, kako piše u izvještaju, dogodio kada je Republika Srpska 16. marta donijela odluku o zabrani širenja panike i nereda kojom su bile predviđene novčane kazne od jedne do tri hiljade konvertibilnih maraka. Uvođenje slične odluke je i u Federaciji BiH predložio federalni ministar unutrašnjih poslova 22. marta, ali je ta inicijativa, kako piše u izvještaju, odbijena. Nakon reakcija BH novinara, predstavnika OSCE-a u BiH, takva odluka je povučena i u Republici Srpskoj, piše u izvještaju.
(Auto)cenzura medija
U izvještaju se navodi da su bh. vlasti nastavile vršiti pritisak na medijske kuće kako bi obeshrabrile neke oblike izražavanja. Vladini i politički pritisci su zabilježeni i u javnim servisima i to zbog nedostatka dugoročne finansijske stabilnosti, navodi se u izvještaju State Departmenta. Javni servisi su, kako se navodi u izvještaju, izloženi političkom uticaju, posebno putem politički kontrolisanih upravnih odbora. Više političkih stranaka i institucija na entitetskoj razini su pokušale uticati na uredničke politike i medijske sadržaje pravnim i finansijskim mjerama što je rezultiralo pojavom autocenzure u medijima.
U izvještaju State Departmenta se navode i stanja ljudskih prava prema kojima je, između ostalog, zabilježen i porast nasilja nad ženama i djecom. Osim toga, u izvještaju je predstavljeno stanje ljudskih prava po pitanju manjina, radničkih prava, slobode učešća u političkim procesima, akademske slobode i drugo.
