Lokalne zajednice i stanovnici naselja Tešanjka i Žabljak, uprkos činjenici da ni tokom rata nije bilo međusobnih sukoba, očito, nemaju snage da nađu rješenje prihvatljivo za obje strane.
Sjećate li se filma našeg oskarovca Danisa Tanovića „Ničija zemlja“? Mnogo duže od Tanovićeve „Ničije zemlje“ postoji ničija zemlja na razmeđu općina Tešanj i Usora.
Vjerovali ili ne
OHR je 1996. iscrtao granice nove općine koje je godinu poslije verificirao i Federalni parlament. Obaveza je bila da se godinu poslije riješi status ničije zemlje. 23 godine poslije ničija zemlja je još uvijek ničija.
Ničija zemlja je nogometni stadion, jer danas pripada svakome i ne pripada nikome. Međuopćinska linija je istovremeno i kolovozna linija magistralnog puta Doboj – Banja Luka.
Vrijeme ovdje kao da je stalo. Od ničije zemlje i višegodišnjih jalovih pregovora i posredovanja umorili su se svi stanovnici Tešanjke, Žabljaka, Usore i Tešnja i federalni parlamentarci, a izgleda i sam Ured visokog predstavnika, kaže se u prilogu Federalne televizije.
“U dva navrata OHR je posredovao smatrajući da treba dati doprinos tom rješavanju. Međutim, nije došlo do konačnog rješenja i čini mi se da se OHR lagano distancirao od ove teme”, navodi Suad Huskić, načelnik općine Tešanj (SDA).
Nema volje
Lokalne zajednice i stanovnici naselja Tešanjka i Žabljak, uprkos činjenici da ni tokom rata nije bilo međusobnih sukoba, očito, nemaju snage da nađu rješenje prihvatljivo za obje strane.
“Predlagali smo Općini Usora da se donese poseban Regulacioni plan koji bi potvrdila oba OV i da se u tom Regulacionom planu predvidi izgradnja sportske infrastrukture”, ističe Huskić.
“Sve je to vrlo teško i pravno definirati. Tamo nije niko u posjedu. Ne može se izdati ni građevinska jer niko nije u posjedu tog zemljišta”, kaže Zvonimir Anđelić, načelnik općine Usora (HDZBiH).
Rješenja
Dok iz Tešnja predlažu rješenja u vezi s uređenjem i gazdovanjem sportskim terenom, u Usori bi bili najsretniji kada bi se Tešanj, makar uz naknadu odrekao stadiona koji bi potom bio izmješten da bi se osigurao bolji pristup industrijskoj zoni u njegovoj blizini.
“Stadioni i klubovi koji se nalaze na tim stadionima nemaju potrebnu infrastrukturu i već u nekoliko navrata je reagovao Nogometni savez FBiH”, naglašava Huskić.
“Općina Tešanj, kao veća, značajnija općina, mogla je odustati od tog igrališta i kupiti neko drugo. To je obično zemljište, nema vrijednost, a mene sputava u izgradnji”, ističe Anđelić.
Loši uvjeti stadiona
Na oronulom i zapuštenom stadionu utakmice još igraju nogometni klubovi „Pobjeda“ iz Tešanjke i „Usora“ iz Usore. I navijači su podijeljeni. Oni su, kao i građani, kažu nam, odavno umorni od svega.
Rješenje, nada se, prihvatljivo za obje strane, ponudio je lokalni poduzetnik i sportski radnik Mijo Ćosić.
“Da našoj djeci ne ostavljamo svađu kao što smo je mi naslijedili od rata pa i danas traje oko tog stadion”, kaže on.
Predlaganja Ćosića
Ćosić je prije godinu predložio ujedinjenje dva kluba i pismeno od svih zatražio očitovanje.
“Biću sretan da budem član Uprave tog novog fuzioniranog kluba. U ovako teškim vremenima ne možemo činiti velike stvari. Možemo činiti male stvari s puno ljubavi. Ovo je jedna mala stvar i mislim da će svako normalan i dobronamjeran u ovom društvu prihvatiti ovu ideju”, poručuje.
Normalnih i dobronamjernih poput Ćosića i u Tešnju i u Usori je mnogo – sve dok se ne umiješa politika, a, umiješala se u sve. Odavno.
https://www.facebook.com/watch/?ref=external&v=1822293974603877
