Mijo i Ana Kovčić iz Gornje Dubice kod Odžaka ove godine u maju vratili su se iz Švicarske u rodnu Bosansku Posavinu. Mijo je u Švicarskoj proveo 35 godina, dok je njegova supruga Ana tamo provela 40 godina.
Od 1983. do 1988.godine radio sam u Zagrebu u policiji. U julu 1988. otišao sam u Švicarsku, a supruga mi je već pet godina tamo živjela. Upoznali smo se ovdje kada je ona dolazila na odmor.
Vjenčali smo se i dobili djecu. Počeo je rat, djeca su krenula tamo u školu i tako smo i ostali živjeti u Švicarskoj“, rekao je za Dnevnik.ba Mijo Kovčić.
Mijo ističe kako su iz Posavine ljudi uvijek odlazili u inozemstvo u potrazi za poslom, ali da je i tu bilo perspektive.
„Oduvijek je na ovom prostoru bilo ljudi koji su živjeli u inozemstvu, najviše u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.
Oni koji nisu išli u inozemstvo radili su ovdje. U Odžaku je bilo između 10 i 15 poduzeća. Moj otac je 1970-ih godina došao iz Njemačke, te je ovdje imao bolju plaću nego što je imao tamo“, dodaje Kovčić.
Ovaj povratnik kaže kako je oduvijek maštao o povratku kući pa se na taj potez odlučio prije same mirovine.
„U svojoj 60-oj godini sam napustio Švicarsku. Tamošnji sustav mi je omogućio podizanje novca koji je uplaćivan tijekom moga radnog staža, tako da u ovih 5 godina dok ne dođem u mirovinu mogu živjeti.
Švicarska je uređena država, ali ipak ovdje je rodni kraj. Tamo su nam ostala djeca koju ćemo naravno posjećivati. Iako sam više života proveo tamo nego kod kuće, uvijek sam maštao kako ću se jednom vratiti. Tamo se sa stresom ustaje i sa stresom ide leći.
Život je programiran i gleda se u svaku sekundu“, ističe Mijo.
Sagovornik portala Dnevnik.ba ističe kako ga nije brinulo što se vraća u dosta neuređeniju zemlju nego što je to Švicarska u kojoj je proveo 35 godina.
„Politika me ne zanima. Zanima me naša gruda, naše selo, naša obitelj i rodbina. U Švicarskoj ne znaju tko im je predsjednik države i ne zanima ih. O stanju u BiH nisam ni razmišljao. Mnogi kažu kako ovdje nema zdravstva i kako je neuređeno, no i ovdje ljudi žive, jedu i piju i idu doktoru.
Ljudi i tamo umiru, posebno naši koji su otišli dosta ranije nego ovdje. Ubije te tuđina, tuđi jezik, tuđi ljudi. Ja sam u mogućnosti ovdje ići i u privatnu kliniku ako nešto trebam, premda kažu dokle vijeka, dotle i lijeka. Ne bi velikani umirali da to tako može“, rekao je.
Mijo kaže kako uživa sa svojom suprugom otkako su se vratili.
„Svako jutro ustanem u 6 sati, i 15 kilometara vozim bicikl, a navečer isto tako. Kod kuće radim cijeli dan, a nikada nisam umoran. Tamo kad ustanem odmah sam umoran i osjećam nekakav pritisak. Ovdje sam slobodan, nemam pritiska, radim što hoću i kako hoću. Za sve imam vremena.
Sa suprugom odlazim na druženja kod naših prijatelja, idemo u crkvu, a nabavili smo sebi i malog psa koji nas uveseljava. Prelijepo nam je“, zaključuje Mijo Kovčić iz Gornje Dubice kod Odžaka.
U ovom dijelu Posavine veliki broj ljudi koji su većinom živjeli u Švicarskoj odlučio se na povratak.
Svoj dugogodišnji radni vijek zamijenili su uživanjem u onome čega su jedino bili željni, a to je rodna gruda.
