Živite u jednoj državi. Država ima zakone za sve podjednako. Zakoni su tu da ih se pridržavamo. Prema svim demokratskim postulatima zakona se moraju pridržavati i država i građani.
Ja sam običan građanin.
Piše: Azemina Smailbegović Mulahuseinović za BHDijaspora.net
Da li mogu znati sve? Da li me neko uistinu pita kada se zakoni donose? Demokratski uređene države, kao na primjer Švicarska organizuje nebrojene referendume (pa čak i za bizarne stvari) kako bi se za nešto odlučili i kako bi država “poslušala” građane.
Ja sam običan građanin!
Da li zaista u Bosni i Hercegovini u kojoj većina građana i ne zna koliko vlada mora godišnje da isfinansira znaju po kojem Zakonu su ljudi koji su u dugogodišnjoj borbi za pravdu izgubili spor sa državom.
Sud Bosne i Hercegovine je najsvetije mjesto u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu.
“Lopovi, lopovi, lopovi!!!”
“Ubice, ubice, ubice!!!”
To se moglo čuti od običnih građana koji su se danas okupili pred Sudom BiH.
Ko su lopovi, a ko ubice? Znaju li to okupljeni “obični građani”?
Jedan predmet u Sudu Bosne i Hercegovine je obespredmećen.
Pravo samo uvažava činjenice.
Činjenice je neko sakrio.
Činjenica nema. Sve je postalo pepeo i prah i tako se država zaštitila, jer nema dokaza. Dokaza nema, nestali! Kako? Ko ih je uzeo, prikrio, ukrao, zapalio, ko je “ispirao mozgove”, gdje je nestala pamet.
Kada bismo ušli u cjelokupan scenario ne bi on baš ličio na Holmarkove limunade, nego bi scenarij pod hitno trebalo “poslati na doradu” i procesuirati pred međunarodnim sudovima. Ovdje nema mjesta pravdi, a sada nema mjesta ni nepravdi.
Bitka za moral, borba u izdaji, želja za ostvarenjem želja elita, ubistva, uspješnost advokata, igranje životima, neutješnost Očeva i Majki, pogled u prošlost, rat, strahote, kule i vile, pogled u nebo, bježanje u tuđinu, obeshrabrenost, volja za životom, ljubav, nesreća, pun pogodak, biti, ne biti ili ubiti….
Da li ovo šizofreno vrijeme može izdržati običan građanin Bosne?
Koliko imaš godina? 30.
Idi u Evropu, jer sa 35 si već star za Evropsku uniju. Ohrdine od ljudi hodaju ulicama naših polupraznih gradova.
Jedna odluka najvišeg pravosudnog organa u državi je ostavila javnost u nevjerici!
Ko je kriv? Država ne zna ko je kriv, jer je dosuđeno da optuženi nisu krivi zbog nedostatka dokaza i zbog “ispranih mozgova” “parcijalnom amnezijom”.
Ja sam običan građanin!
Ja mislim da država mora uvijek biti u pravu! Sve dotle dok ne pogriješi!
Običan građanin kaže:”Ko gradi, taj i razgrađuje! Ko je stvorio, taj će i rastvoriti!”
