Osam sati ujutro. Somaeh Metzger kuca na vrata gospođe Pennig-Chaussy i ulazi. “Dobro jutro. Kako ste?” kaže njegovateljica. “Gudde Moien,” odgovara ona. Marie Josée Pennig-Chaussy ima 94 godine i već šestu godinu živi u staračkom domu “Op Lamp” u Wasserbilligu u Luksemburgu. Somaeh Metzger je 50 godina mlađa. Počinje uobičajena procedura za koju na raspolaganju ima dobrih pola.
Somaeh Metzger oblači gospođu Pennig-Chaussy, pomaže joj ustati iz kreveta, smješta je u invalidska kolica i odvodi u kupaonicu.
Nakon deset minuta vraćaju se u sobu. Gospođi Pennig-Chaussy je stalo do toga da sama nanese ruž na usne, makar joj njegovateljica pomaže držeći njenu već drhtavu ruku. Razgovaraju o nekadašnjoj kazališnoj karijeri starije dame – ponekad na njemačkom, ponekad na luksemburškom, sve to začinjeno frazama na francuskom.¸
Neusporedivo bolje nego u Njemačkoj
Prije gotovo 20 godina Somaeh Metzger je odlučila dati otkaz u jednom njemačkom staračkom domu i otići raditi u susjedni Luksemburg.
Naučila je luksemburški na tečaju koji je organizirao njen poslodavac. Od kuće u njemačkom Trieru, gdje živi s obitelji, do radnog mjesta ima 13 kilometara za što joj treba jedva dvadesetak minuta. “Nisam ni na trenutak zažalila zbog moje odluke”, kaže Metzger – prenosi Deutche Welle.
Nipošto nije jedina koja iz Njemačke ide na rad u susjedni Luksemburg. Prema tamošnjem Nacionalnom institutu za statistiku, preko 52.000 Nijemaca radi u ovoj maloj državi – što je 30 posto više nego prije deset godina. Velika većina njih i dalje živi u Njemačkoj i putuje na posao.
Samo u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi registrirano je 6.300 Nijemaca, a među njima je najmanje 4.000 njegovatelja poput Somaeh Metzger.
To se vidi i na njenom radnom mjestu: preko 80 posto od 147 zaposlenika u staračkom domu “Op Lamp” su Nijemci koji brinu za 81 stanovnika doma.
“Ne tražimo posebno njegovatelje iz Njemačke”, kaže direktorica Mireille Wirtz-Lenertz. Ali u pograničnoj regiji se proširila vijest kako su uvjeti rada u Luksemburgu mnogo bolji nego u Njemačkoj.
Prekovremenih sati gotovo nema, više osoblja u skrbi, zaposlene se poštuje, a i plaća je gotovo dvostruko veća. “Zarađujem više u Luksemburgu s 60% radnog vremena nego u Njemačkoj kad bi radila puno radno vrijeme” kaže Metzger.
Mlada žena drži za ruke staricu
I u Luksemburgu su zabrinuti
Veliko Vojvodstvo Luksemburg sa svojih 670.000 stanovnika nedavno je opet povećalo plaće zaposlenima u brizi za starije i bolesne. S deset godina radnog staža njegovateljica u staračkom domu godišnje zarađuje oko 65.000 eura – plus bonusi, dok medicinska sestra može dobiti i oko 100.000 eura.
Luksemburg je očito spreman još bolje plaćati njegovatelje jer je i tamošnje stanovništvo sve starije.
Prema procjeni udruge njegovatelja Copas, u sljedećih pet godina bit će potrebno popuniti 4.000 radnih mjesta u sektoru njege, uključujući 900 medicinskih sestara, a tu su i drugi djelatnici: od fizioterapeuta pa do pomoćnika u kuhinji. No u Luksemburgu svake godine završi obuku tek nešto više od 100 njegovatelja. Već sada oko 50 posto medicinskih sestara dolazi iz susjednih zemalja.
Upraviteljica luksemburškog staračkog doma Wirtz-Lenertz se boji da će u idućim godinama postati teže doći do njegovatelja iz Njemačke. “Plaće i tamo rastu”, kaže ona, ali se pouzdaje u bolje uvjete rada, niže poreze i na kraju bolje mirovine u Luksemburgu.
Istovremeno, to je katastrofa za staračke domove i bolnice s druge, njemačke strane granice. Samo iz bolnice Barmherzige Brüder u Trieru svake godine odlazi po 25 do 30 medicinskih sestara u Luksemburg, kaže ravnatelj sektora njege te bolnice Jörg Mogendorf: “Taj trend ponovo raste.” Kaže kako pokušavaju zadržati osoblje dodacima na plaću i raznim pogodnostima, ali ljudi im i dalje odlaze.
I Komora djelatnika u sektoru njege pokrajine Rheinland-Pfalz svjedoči da se situacija “nipošto nije poboljšala, dapače: postalo je još gore”.
Njen predsjednik Markus Mai misli da se malo toga može učiniti protiv odličnih plaća u susjednim zemljama: “Jedino što se može poduzeti je općenito povećati broj zaposlenih tog sektora u pogođenim regijama. No naša Komora, kao državna institucija, ima malo utjecaja ili mogućnosti oblikovanja situacije.”
Ne vraćam se!
Za Somaeh Metzger ne dolazi u obzir da ikad više radi u svojoj domovini: “U Njemačkoj sam bila odgovorna za devet ili deset staraca u jednoj smjeni, često sam radila 15 dana zaredom. U Luksemburgu imam pet osoba za koje brinem.” Ona ne vjeruje da će se tu nešto promijeniti.
U Luksemburgu poslodavac uvažava njezine želje prilikom organizacije rasporeda. Somaeh Metzger je izuzetno zadovoljna: “Mogu bez poteškoća usuglasiti moj posao i privatni život. To je i preventivna mjera protiv lošeg raspoloženja i stresa.”
A toga je u Njemačkoj sve više, ne samo u sektoru njege.
