Svetlana Cenić “zagrmila” javno, žestoko je “oplela”: Valjalo bi kupanje svima, jer ćemo sa ovom vlašću na svim nivoima dugo nositi i u koži taj njihov miris

Svetlana Cenić, doktorica ekonomskih nauka i politička analitičarka, napisala je kolumnu u kojoj se osvrnula na posljednja dešavanja.

– Navodno je pionir američke filozofije i psihologije iz 19. vijeka William James rekao da “mnogi ljudi vjeruju u to da razmišljaju, mada zapravo samo preuređuju svoje predrasude”.

Da li je Milorad Dodik samo preuređivao svoje predrasude ili je iz njega progovorio veliki strah kada je izjavio: “Nek‘ oni slobodno dođu u stranku, ako dođu uljudno, fino, lijepo i ako se normalno i lijepo ponašaju, ako budu okupani, očešljani i da se ne osjeti nikakav miris koji nose iz Sarajeva, onda možemo da sarađujemo sa njima. Ako bude drugačije, onda neće dobiti ništa.”

Logikom stvari, to se odnosi i na Srbe koji su u Sarajevu. Dakle, sve iz Sarajeva nosi poseban miris. Nije da nije, samo ne u onom smislu u kojem je on obojio svoju izjavu, već tako miriše nekad na somune, nekad na behar, nekad na lipu, a nekad je mirisalo i na dunje.

Tačno je da se sada najviše osjeti na smog, ali to je slučaj i sa Banja Lukom, Zenicom, Tuzlom… Valjalo bi kupanje svima, jer ćemo sa ovom vlašću na svim nivoima dugo nositi i u koži taj njihov miris neodgovornosti i nemarnosti prema životnoj sredini i ljudima.

Posebno je smiješno kad Dodik govori o lijepom i normalnom ponašanju, ali valjda i ovi međunarodni imaju urađen psihološki profil, jer toliko godina im je bio podoban i vjeran kooperant. Kao što, uostalom, imaju za svakog ko nešto znači u politici ili javnom životu.

Bilo bi ga zanimljivo čitati, pa vidjeti da li piše da ima osobinu metakognicije, odnosno osobinu da ispravno procjeni svoje jake i slabe strane.

Da li posjeduje kulturnu inteligenciju? To je ono što ispituje opštu osjetljivost na različite kulturne norme. Jer, možete imati visoku opštu inteligenciju, ali jako nisku kulturnu inteligenciju. Što vjerujem da je kod njega slučaj.

Vjerujem da i pati od disracionalije. Racionalnost se definiše kao sposobnost da donosimo optimalne odluke potrebne za ostvarenje naših ciljeva, s obzirom na resurse koje imamo na raspolaganju, i da formiramo uvjerenja zasnovana na dokazima, logici i zdravom razumu.

Pošto se ništa od ovoga ne prepoznaje u njegovim odlukama, onda je disracionalija na sceni. Ili: vidljivo mu odluke nisu zasnovane na činjenicama, dokazima, logici i zdravom razumu, a pogotovo ne na resursima kojima raspolaže.

Privatni su mu resursi vjerovatno veći, ali ne bi bili privatni i tako naglo stečeni da je radio u korist javnog dobra. Koristi pristrasne procjene pri donošenju odluka i u tako motivisanom rezonovanju odbacuje svaku činjenicu suprotnu svojim stavovima, te mu se stvorila hermetička zona protiv logike.

Negdje u političkim naukama postoji i politička psihologija. To ko je htio da produbi znanje, a ne samo da uzme potvrdu o završenom fakultetu.

Na stranu psihološki profil i stručne analize, vidljivi su panika i odsustvo samopouzdanja, pa infantilno vrijeđa koga stigne u paničnoj odbrani imovine, porodice i statusa.

Ovako činodejstvujući, rezultat će biti nestanak i njega i RS. Zaštitnici okrenu leđa, pa bilo to Kina, Rusija, Mađarska ili ko god već, u onom momentu kad zaštita ovakvih postane i za njih neracionalna, odnosno disracionalija.

Koliko god doživljavam transfer blama (fremdschämen, exterior shame, spoljašnja sramota) kad slušam ovaj pokušaj uvreda, kao što je “da se ne osjeti nikakav miris koji nose iz Sarajeva”, sjetim se i dobrog starog Freuda, koji reče da jaka ličnost nikada ne preuzima teret tuđih izjava.

Jaka ličnost – ona koja ima samopoštovanje. Ne želim da nosim ni teret izjave druge strane o tome ko su Mađari i odakle su došli, hoće li za Bošnjake ustati cijeli islamski svijet (čist autogo za davaoca ovih izjava!), pa ni generalizaciju treće strane da su Bošnjaci unitaristi, Srbi separatisti, a samo Hrvati žele Bosnu i Hercegovinu.

U čije ime govore ovi ljudi, osim u svoje ime i ime svojih partija, ja zaista ne znam. Jedino u šta se uklapa jeste princip vladavine populista, a što oni i jesu, pars pro toto, odnosno da se dio tretira kao cjelina, dok u klasičnoj retorici pars pro toto označava i tehniku namjernog laganja slušaocima (glasačima) iznošenjem samo dijela informacije (istine). Tipično.

Otpočinjemo 2022. svjesni da ćemo ih još slušati, gledati, skupljati njihov otrov i analizirati u medijima, na okruglim stolovima, preslušavati vergl-izjave inostranih medijatora i posrednika, stalno zabrinuti za ono što će uopšte ostati u državi i od ove države.

Ako je Mile zvani disracionalija postavio politički cilj samostalne RS u okviru Bosne i Hercegovine, zašto ne i samostalni pojedinac sa samopoštovanjem u okviru Bosne i Hercegovine?

Čemu kolektivizacija samo kad je u pitanju zaštita pozicije i imovine samoproglašenih vođa? Eto, meni je to novogodišnja želja. Mislite da je naivno? Pokušajte… – napisala je Cenić.